Island. Indeksi sreće, socijalna pravda, održiva sila. Mjesto gdje se ništa ne gubi, samo se reproducira. Potomci vilenjaka i hiper-inteligentnih nordijskih fudbalskih konkurenata.
Napredak je došao kroz ubedljivu naraciju u oblika novca, i fudbalske opsjednutosti u svijetu predrasuda prema omalenom ostrvu, koji je imao više novca kojeg je trebalo znati i potrošiti.
Ovog ljeta Island putuje u Rusiju kao najmanja nacija koja je ikada stigla do Mundiala, zacrtali su sebi napredovanje u elitni razred i cijela zemlja, koja ih je nekoć smatrala samo bizarnom šalom, sada ih euforično podupire. I niko nije naročito uznemiren idejom da ovakav napredak možda neće potrajati.
Vezano: Island – zapanjujuće prirodne ljepote, kroz fotografije
Fotoreportaža: Island, zemlja vatre i leda
Zašto? To je islandska osobina – nezamisliva stanica smještena između upornosti i strpljenja na putu od gubitnika do heroja – u kojoj instinkti govore – do kraja! Neki kažu da ovaj mentalitet potiče od ribarske tradicije koji, u nekom neobjašnjivom mačizmu preživljavanja, ima potrebu da se kroz svaki milimetar sitne nelagodnosti dokaže okruženju. Čini se da postoji i neka vrsta indikacije onih usmjerenih kolektivnih navika.
I postaje još bolje: toliko je narasla popularnost reprezentacije, glas o njima se širi, sve su više u javnosti. Na naslovnicama su nacionalnih novina, intervjuišu ih i na radiju i televiziji. Što je važnije, njihova poruka je sve glasnija. Zadivljeni, nacija ih počinje hrabriti plješčući svakom potezu.
Na toj, često očekivanoj liniji igrači-navijači, samo će još islandski huk praćen bubnjevima i dlanovima, uvjerljivo nagovjestiti elegantnu igru ljudi čudesne mirnoće. Tribina, obojena u plavo, ispušta svjesno visoki ton podrške – huh! Urlik zadovoljstva para uši. Postali su ljubimci i pariške gospode i lijepih Parižanki. Nije čudno, novinari svih redakcija, svih listova iz svijeta analitičnom su upornošću secirali igru nordijskih individualaca. Nisu smetnuli ni svu blistavost tih maštovitih stilista u blistavoj lepezi pokreta. Goodfellas, dobri momci Islanda….
Hannes Halldórsson, Aron Gunnarsson, Birkir Bjarnason, Kári Árnason, Kolbeinn Sigþórsson, Ragnar Sigurðsson i najčuveniji – Gylfi Sigurðsson. Island na vrhuncu trijumfa. Taj isti Sigurðsson je najbolji strijelac Islanda u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u Francuskoj. Pun mašte, zaljubljenik u igru, spektakl – majstor, junak tolikih blistavih večeri i žarkih poslijepodneva, čisti svetac među ”plavima”.
Onako plav, snažan, visok, istovremeno i veliki stilist i fizički jak. Uostalom, kao i svi sjevernjaci. Sposoban spasiti pogodak, a trenutak kasnije sam tresti protivnički mrežu. I u kvalifikacijama je bio jedan od najboljih u timu, na Euru je samo potvrdio da je u vrlo dobroj formi. Svuda je stizao. I da pomogne Halldórssonu i da ugrozi Harta, Patrícija, Királyja ili Roberta Almera.
Derao je iz petnih žila. Reagovao je brzo, iako uživa u finoj, mirnoj, polaganoj igri. Sve su oči na njemu…
U jednom dahu, na jednoj utakmici, sa desetkom na leđima, on će tokom svih devedeset minuta biti kontrolor na centru terena. Nije poznavao straha, niti je izbjegavao kontakt. Tražio je rješenja u finti. Sigurðsson će i u ostalim elementima – zalaganju, beskompromisnosti, proigravanju – tokom svih devedeset minuta biti na visini. Protiv Gordi Albiona pružio je sigurno jednu od najboljih partija u plavoj majici.
GRUPA A
EGIPAT: VJEČNI SJAJ NEPOBJEDIVIH FARAONA [INFOGRAFIKA]
REPREZENTACIJA RUSIJE: ŠANSA ZA IZLAZAK IZ SJENE [INFOGRAFIKA]
REPREZENTACIJA SAUDIJSKE ARABIJE: SINOVI PUSTINJE [INFOGRAFIKA]
REPREZENTACIJA URUGVAJA: NEBO IZNAD MONTEVIDEA IMA SVOJE MILJENIKE
Na nemoguće uskoj Allianz Rivieri, pokazali su i dokazali da su sastav koji je sazrio u tim europske vrijednosti. Imponovali su velikom snagom volje, staloženošću, djelovali veoma zrelo tokom cijele utakmice. I Lars Lagerbäck je imponovao revoltom i trezvenošću autoriteta. Poštuje Engleze, ali pod njegovim je vodstvom silna mašinerija nordijske navale. Sigþórsson-Böðvarsson-Sigurðsson-Gunnarsson, miljenici tribina, idu na snažne protivnike.
Ali, uža je odbrana selektora Hodgsona na mjestu. Čak je i Wayne Rooney u tom zatvorenom krugu, a on bi trebao graditi, sa Ericom Dierom, igru Engleske. I taj će Rooney, igrač velikog srca, uskratiti početnu radost boljem Islandu i očuvati vlastiti renome najboljeg fudbalera britanskog Ostrva. Kako?
GRUPA B
REPREZENTACIJA ŠPANIJE: DVOSTRUKA OBMANA ARAGONÉSA I DEL BOSQUEA [INFOGRAFIKA]
REPREZENTACIJA PORTUGALA: SANTOSOV SERVIS ZA DOSTAVLJANJE [INFOGRAFIKA]
MAROKO: NEUTAŽIVA GLAD ZA USPJEHOM [INFOGRAFIKA]
REPREZENTACIJA IRANA: U KUĆI OBOJENIH SNOVA POPUT ZMIJE OTROVNICE [INFOGRAFIKA]
Stoper Sævarsson krivo je procijenio let lopte i dopustio Raheemu Sterlingu da mu pobjegne, a Halldórsson je nepotrebno srušio tamnoputog napadača kada je ovaj već izgubio kontrolu nad loptom. Ta lopta ništa ne znači, ispruženi dlanovi Damira Skomine već su upereni na bijelu tačku. Širokih ramena, snažan, crvenokos, Rooney, niti trunka nesigurnosti u tumačenju igre, prikrao se kaznenom prostoru, a onda pucao, ne jako, ne silovito. Ali vrlo, vrlo tačno.
GRUPA C
REPREZENTACIJA FRANCUSKE: NADAHNUTI REPLIKANTI VISOKIH TONOVA [INFOGRAFIKA]
REPREZENTACIJA PERUA: ČITAVA FUDBALSKA ENCIKLOPEDIJA ILI ZA STEPENICU VIŠE OD CILJA
REPREZENTACIJA DANSKE: AUTENTIČNA OLSENOVA BANDA [INFOGRAFIKA]
REPREZENTACIJA AUSTRALIJE: PRIČA S DRUGE STRANE DOIGRAVANJA
Sigurðsson, samo dvije minute kasnije, postiže presudni pogodak za svoju reprezentaciju. Nije mu smetao ni Sturridge, ni Sterling, ni Rooney da se poigrava loptom, da pogađa ”trepavicu” svojih saigrača. Istina, i Englezi su se predstavili u lijepom svjetlu, mada su u Nici, više poštovali zakone fair-playa. Englezi su tokom cijelog susreta igrali otvoreno, čak i onda, kada se katastrofa, ničim više nije mogla izbjeći.
Utješna nagrada: četvrt-finale
Island je nakon izjednačujućeg pogotka otvoreniji, jasniji. Preuzima incijativu. Taj proboj nameće individualizam. Nije li Aron Gunnarsson navlačio po trojicu, tamo na rubu igrališta, i slao povratne za Sigurðsson, da je Kolbeinn Sigþórsson s toliko finoće i mirnoće držao navalu, servirajući prvi red čak i kroz noge svojih čuvara, pucajući iz svih mogućih pozicija, da je Birkir Bjarnason štopao lopte na centru s takvom lakoćom, a na golu je bio lijepi Halldórsson, koji je plovio zrakom, nečujno poput jedrilice.
Oni su bili presudni faktor uspjeha. Osim za psihološke i, donekle, taktičke intervencije, trener ima malo prostora za promjene stanja. One su ponajviše u glavama igrača. Englezi su se koncentrisali na Sigþórssona, a onda je Gylfi Sigurðsson uletio, neometan, i pucao tačno.
GRUPA D
Reprezentacija Argentine: Jedna epoha, Maradona i Messi [infografika]
Reprezentacija Hrvatske: Vatreni distributeri magije [infografika]
Reprezentacija Islanda: Obično nepoznata družina [infografika]
Reprezentacija Nigerije: Super orlovi – blago afričkog korpusa [infografika]
Momak sa jugozapadne obale ostrva, bez kompleksa, sa svojim fudbalom, možda čak potaknutom odbranama Harta, postiže 2:1! I tim se rezultatom šetalo do posljednjeg sudijskog zvižduka. Ne koristi ni iskustvo Rooneyja, ni znanje Sterlinga, ni bilo kakva taktika Hodgsona. U izvanredno homogenom timu Islanda, koji je naročito u drugom poluvremenu igrao briljantno, pouzdana je bila cijela odbrana, naročito Ragnar Sigurðsson, dok su u navali bili najbolji Gylfi Sigurðsson i Kolbeinn Sigþórsson.
Razvili su vlastiti stil igre i jednu zajedničku osobinu – brza dodavanja bez driblanja i udaranje lopte napamet. Njihova je igra istovremeno poslužila kao model novog kulturnog obrasca i identiteta nove radničke klase ostrva. Island tih dana, čitav, sa svom svojom okruglinom, jasno fudbalski, nije nudio niti jednog velikana, koji se lopta na čudesan način. Pobjede su se tražile u taktici, u defanzivi.
A ipak, ti momci neće naći svoj raison d’etre protiv Llorisa, Sagne, Umtitija, Koscielnyja, Evre, Pogbe, Matuidija, Sissoka, Griezmanna, Payeta i Girouda. Taj je raskošni francuski sastav Deschampsovo ”maslo”. Uz uvijek neophodno zrnce sreće Francuska je u osmini-finala eliminisala Republiku Irsku, mnogo sigurnije i uvjerljivije u četvrt-finalu je zaustavila kontinentalnu senzaciju, i drugi put u istoriji stvorila priliku zaigrati ”utakmicu za sve”.
Francuzi su u svom sedmom četvrt-finalu europskog takmičenja, unatoč tome što su znali jako loše izgledati u partijama u grupnoj fazi, briljantno odigrali u knockout ciklusu. Najprije su golovima Antoina Griezmanna savladali Republiku Irsku, a potom je ista sudbina teškog poraza zatekla Island, čija lepršava, napadačka i do četvrt-finala efikasna igra, nije prošla filter izrađen zamislima ”taktičkog čudotvorca” Larsa Lagerbäcka.
Francuzi su jurnuli kao da moraju nadoknaditi zaostatak i samo u prvom poluvremenu uspjeli su postići četiri pogotka, da bi u drugom poluvremenu, kod vodstva 5:1, Deschamps naredio zatvaranje svih prilaza golu i islandska ekipa potom nije uspjela pošteno zapucati na gol.
Elastični bedem bio je za Islanđane pravi bunker. Nikako na njega, niti do njega. Hugo Lloris nije imao mnogo lopti, Bjarnasonov udarac glavom (5:2) nije mogao zadržati. Bjarnason je bio najbolji među sjevernjacima, u Parizu, on je izvukao Islanđane s mučnog dna ispadanja. S Sigurðssonom, posljednji Mohikanac Lagerbäckove glorije.
Međutim, ”Goodfellas” su novitet produžili i do Rusije. Sedam pobjeda u kvalifikacijama za World Cup, i veliko samopouzdanje, poslali su snažnu poruku konkurentima u borbi za naslov mundo-prvaka. Heimir Hallgrímsson je posegnuo za Lagerbäckovim pobjedničkim sistemom igre, Sigurðsson je pokazao znakove povratka u formu, i nakon velikih pobjeda, od kojih je ona s Hrvatskom posebne težine, postalo je očigledno da Sigurðsson i društvo misle ozbiljno.
Island i Hrvatska odigrali su u Reykjavíku jednu tešku utakmicu, to je bio dvoboj s naznakama ekstremnih sudara, pun beskompromisnih dvoboja u kojem su se svi igrači borili do svojih krajnjih mogućnosti. Napetost od milion volti tresla je sve na stadionu, jer ulozi su bili veliki, radilo se jednostavno o cijelim kvalifikacijama, o uspjehu jedne generacije.
I baš na tu kartu, jednim temperamentnim pristupom, koji će dati i ton i igru pune grmljavine na Laugardalsvölluru, u kojem nordijska strast neusiljenom jednostavnošću, skromnošću i nadaleko poznatim mirom puca žestoko, dok se na mišićavim nogama bori do zagriženosti, srcem i dušom, u igri u kojoj neće nedostajati one fascinantnosti koja prati igru Vatrenih, na senzacionalan način, pred zabezeknutim protivnikom i nemoćnim Lovrom Kalinićem, preko Bjarnasona, Finnbogasona i Sigurðssona, preduhrititi u potpunosti, u punom smislu te riječi, i Dejana Lovrena i Domagoja Vidu.
Dva puta su skoro Islanđani otvarali rajska vrata, dva puta su im pred licima zatvarali gosti, a onda treći put kad je Island došao u vodstvo golom Hörðura Magnússona kao da im se ukazao Mundial. Postignut u posljednjim trenucima susreta bio je samo potvrda velikog trijumfa Islanđana.
Hallgrímsson je uspješno odradio kvalifikacije za World Cup, na kojem će Island zaigrati po prvi put u svojoj istoriji. Njegov način rada, najblaže rečeno, oduševio je ljubitelje fudbala na malom ostrvu. Prekinuta je dugogodišnja praksa da do majice nacionalne selekcije mogu samo ‘stranci’, bacio se na mukotrpan posao, nastavivši pratiti tragove njegovog prethodnika, te je počeo pratiti utakmice domaćeg prvenstva, koje i sami Islanđani, ne cijene naročito.
Putnici za Rusiju
Sigurni putnici za Rusiju su, između ostalih, Hörður Magnússon (Cesena), Hjörtur Hermannsson (Brøndby), Ögmundur Kristinsson (Excelsior) i Albert Guðmundsson (PSV), momci čija se minutaža kod prošlog selektora Lagerbäcka mjerila u sekundama. Hallgrímsson je uveo praksu posve neuobičajenu kod europskih reprezentacija, igranje prijateljskih pripremnih utakmica kad god je to moguće. Pravila Fife su striktna i broj međunarodnih okupljanja je ograničen.
Međutim, Hallgrímssonu to ne smeta, u saradnji s čelnicima Saveza i domaće lige svako malo organizovao je dvoboje za koje je zvao samo kandidate za reprezentaciju koji igraju na ostrvu. Taj filter funkcioniše vrlo dobro i Islanđani su uvjereni kako će na popis od 23 igrača za smotru najboljih reprezentacija svijeta uskočiti još neko iznenađenje, igrač iz domaćeg prvenstva na kojeg nitko dosad nije ozbiljno računao.
Najavio je kako će listu kandidata skresati na trideset imena nakon prijateljskog dvoboja protiv Norveške, 2. juna u Reykjavíku, dok će 23-ojicu sigurnih putnika za Mundial izabrati tek nakon utakmice sa Ganom.
Iako Hallgrímsson ništa ne želi otkriti, udarna jedanaestorica su gotovo sasvim jasna. Otvoreno je tek mjesto na desnom boku, za koje je glavni kandidat Birkir Sævarsson, te u napadu, gdje Hallgrímsson dvoji između Jóna Böðvarssona i Viðara Kjartanssona.
Ako ne bude povreda, uz te dvije nepoznanice, u prvom dvoboju protiv Argentine trebali bi zaigrati golman Halldórsson, obrambeni igrači Magnússon, R. Sigurðsson, Árnason pa Finnbogason, Guðmundsson, Bjarnason i G. Sigurðsson u veznoj liniji te napadač Kolbeinn Sigþórsson. I svima će biti nebitno kako su igrali u klubovima, jer kad ih Hallgrímsson predvodi, onda ionako igraju potpuno drugačiji fudbal.
Klubovi s Islanda sinonim su za nešto opskurno, nešto u vječitoj disporziji s kvalitetom. Ali iskustvo s nacionalnom selekcijom poziva na oprez. U ovakvim utakmicama ekipa treba pokazati karakter. Bez ikakvog podcijenjivanja. U današnjem beskrupuloznom svijetu Mundiala za vlastitu egzistenciju i prosperitet, pobjede su mnogo važnije od dojma.
Uspjeli su Islanđani doći do Rusije na račun svojih kvaliteta i karaktera. Drugačijim scenarijima nema mjesta, ovo je priča sa happy endom. Island je u svom istorijskom prvom euro-nastupu podigao na noge svoje fanove. I stekla neke nove simpatije širom kontinenta.
Island je u Francuskoj pokazao jedinstvo, kolektiv. Tek zagrijavanje za World Cup. Nisu imali sreće u žrijebu, iako se prizivala. Ali, u Rusiji se ionako očekuje borba, bitka bez predaha. Činjenica koja govori sve i pravi veliku razliku u klasi.
Njihova vizija na World Cupu – fino, kratko i brzo dodavanje – jednostavno, ne izgubiti simpatije.
Gylfi Sigurðsson
Na terenu se ističe izvanrednom kondicijom i sposobnošću nebrojenih ponavljanja galopa po cijelom terenu. Zbog toga su Gylfija, još dok je igrao na White Hart Laneu, prozvali ”čovjekom od sedam pluća”. Druga važna značajka mu je vrhunsko vođenje lopte u trku, što ga čini idealnim za transformaciju igre iz faze odbrane u napad. Sigurðsson je svestran igrač, koji izuzetno uspješno djeluje na sredini terena, njegova je desnica ubojitija i od Sigþórssonove, pa i u izvođenju slobodnih udaraca. Na lopti je jak i teško mu je oduzeti čak i na rubu prekršaja. Ni on se sam ne libi prekršaja i uporno prati protivnike za koje je zadužen, no ne uz grubosti za koje je zadužen Kári Árnason. Njegov je napredak bio prilično brz, jer je i u prvoj sezoni u Readingu dobio zapaženu minutažu, dok je u drugoj sezoni postao prvotimac i najbolji igrač tima sa Madejska. Zahvaljujući nizu genijalnih partija cijena mu je rasla, postao je udarna igla Islanda u maju 2010, što je svojim igrama sigurno zaslužio. Iako su mu prognozirali pad nakon odlaska iz Tottenhama, kritičarima je zatvorio usta.
Heimir Hallgrímsson
Dojam koji je ostavljao u javnosti za vrijeme Larsa Lagerbäcka umnogome je drugačiji od onoga kojeg ostavlja danas. Ovaj novi Hallgrímsson puno je otvoreniji i dopadljiviji široj javnosti. I medijima, naravno, ispekao je zanat od Lagerbäcka, s kojim je i počeo veliki uspon islandskog reprezentativnog fudbala, okrunjen na posljednjem Euru ulaskom u četvrt-finale. Naravno da i Hallgrímsson kao selektor daje svoj doprinos novom usijanju atmosfere u hladnom nordijskom mentalitetu, ali traži i razumijevanje, mir, ugodnu i pozitivnu atmosferu. Svi mu to obećavaju, i naravno, nikome ne pada na pamet da bilo koju vijest koja bi mogla biti intrigantna pretvori u aferu. U takvoj namjeri potpuno će uspiti sačuvati mir, povjerenje i međusobno poštovanje unutar ekipe. Uostalom, u islandskoj filozofiji poštenja nema mjesta za takve stvari. Hallgrímssonova uloga u borbi ove ekipe velika je, povjerljiva i sudbonosna. I najmanja njegova loša odluka, propust ili slabiji potez, otvoreno, vidljivo i porazno utiču na ostale igrače.
Plus
Na Europskom prvenstvu ’16. nisu završili poniženi, okupani u smoli i perju. Uvijek, kao po nekom pravilu, Islanđani u svojim redovima odgajaju spretne i sposobne fudbalere. Ne podcjenjujući napore, marljivost i zasluge mnogih nekadašnjih, na osnovu broja odigranih utakmica na velikim takmičenjima, kao i priznate kvalitete, istaknula su se konačna imena onih koje su na ostrvu odabrali za najbolje među najboljima: Birkir Bjarnason, Kolbeinn Sigþórsson, Jón Daði Böðvarsson, Gylfi Sigurðsson, Ragnar Sigurðsson i Arnór Ingvi Traustason.
Ekipa koja do uspjeha u Francuskoj nije došla slučajno, već zahvaljujući pažljivom i tačnom programiranju. Island je selekcija novih nordijskih heroja koji, izgleda, su u stanju otvoriti jedan novi period u europskom fudbalu. Zlatne godine su za njima, neke nove, još izazovnije i teže pred njima. Kao i onaj uvijek prisutni duh – ne odustati od vlastitih principa – borbenost je najvažnija. Ova reprezentacija, složena u Hallgrímssonovoj četiri-četiri-dva formaciji može obećati samo žestoku borbu. Svaki značajniji rezultat na World Cupu u Rusiji biti će iznimno vrijedan uspjeh.
Minus
Bez obzira šta ko misli o Halldórssonu, činjenica je da Island u ovom trenutku nema boljeg golmana. Istina, Halldórsson je u kvalifikacijama primio nekoliko stvarno nespretnih golova, ali stručnjaci kažu da Island nema dostojnu zamjenu. Ova ekipa u Rusiji sigurno neće osvajati ni raskošnom kombinatorikom ili hazarderstvom u napadu, već zalaganjem i borbenošću na granici dopuštenog. U takvoj konstelaciji nema prave, protočne igre, i dalje se većina toga svodi na pojedinačnu inspiraciju, slobodne udarce te skok u prekidima.
Problemi se množe izostankom standardnih, istina, imaju kreativnih veznjaka, ali ni jedan od njih nije izrastao u vođu i playmakera za potez odluke. Upravo se u Francuskoj vidjelo koliko nedostaje liderska kvaliteta i harizma koja svakoj reprezentaciji daje sasvim drugačiji izgled. Nemaju kvalitetne rezerve za Sigurðssona i Sigþórssona u slučaju da se povrede, a uz to puno ovise o igračima koji većiom nisu bili u prvom planu u svojim klubovima. Hallgrímsson je priliku dao mlađim igračima, naročito u zadnjoj liniji, apsolutno im vjeruje, no nije nemoguće da će njihovo neiskustvo u Rusiji kreirati poneki problem.
