Reprezentacija Srbije: Generacija opasnih namjera [infografika]

- Advertisement -

Ludnica ”orlova” je mogla početi. Trčalo se raširenih ruku bezglavo po travi Marakane. Slavilo se na sve načine. I gram emocije nije se mogao suspregnuti. 

I ko se tada pitao ko je uopšte zaslužan za plasman u Rusiju, koja je generacija bolja. Nakon ovih sve se zaboravilo. Sve je ostalo zatamnjeno. Ostali su samo ekstaza i rezignacija.

Reprezentacija Brazila: Brazil i ples lopte [infografika]

Današnja Srbija ima ekipu, ali nema moć velikana, zato je kvalifikacijska priča tako bajkovito zvučala, krenulo se ispočetka, a zapravo se plasman na Mundial mogao vrlo lako predvidjeti.

I tako, mora se desiti nešto grandiozno da bi srbijanski fudbal stvarno dotakao zvijezde u medijima, nešto poput čudesnog trijumfa u Dublinu ili remi u Cardiffu, inače je često u statusu obične vijesti, negdje na kraju lista. Muslin je toliko ‘skockao’ ekipu, dao joj poleta i samouvjerenosti kroz igru geometrijskog niza, da će Krstajić lakoćom nastaviti i dokrajčiti već temeljno uređeni posao.

Rezultat genijalnosti bili su Savo Milošević, Perica Ognjenović, Dejan Stanković, Goran Đorović, Darko Kovačević, Dejan Govedarica, Zoran Mirković…

Mirković je već tada bio ”zacementiran” na desnom boku, Đorović je bio rješenje za lijevi, dok je Milošević s druge strane bio u najužem krugu za mjesto u vrhu napada. Ipak, izolacija je ostavila traga. Jugoslavija je naletjela na Oranje. Nakon pet godina jugoslavenske ”kliničke smrti” totalitet Guusa Hiddinka stvorilo je, u osmini finala Coupe du Mondea, sintezu koja je u jednom trenutku gotovo bila savršenstvo. Stil ”Flying Dutchmena”.

U derbiju cijele grupe, na Stade Félix-Bollaert u Lensu, pamti se solidan fudbal. I Njemačku na koljenima, potučenu do nogu sve do 73. minute. A onda je Michael Tarnat poslao sedamnaest minuta prije kraja, iz slobodnog udarca sa 25 metara, malo s lijeve strane, projektil prema suprotnom uglu Kraljevog gola. Istina, bio je na lopti 25-godišnji Kotoranin, međutim, Mihajlović je ušao u njenu putanju, skrenuvši je u bliži ugao. Sedam minuta nakon toga, Oliver Bierlioff je nakon udarca iz kornera, bio najviši u zraku, ubacivši glavom sa pet-šest metara loptu u nebranjeni dio mreže.

Istorija se i ovaj put ponovila. Savršeno kontrolisanu utakmicu svojih protivnika, Nijemci su za samo sedam minuta pretvorili u izjednačenje, ekspresno nadoknadivši zaostatak od dva pogotka. Nekoliko minuta dodanog gasa i dva prekida. Nedovoljno? Samo za Nijemce. Plavi sastav imao je sreće što se nije igralo još nekoliko minuta. Nijemci bi vjerojatno u naletu postigli još dva pogotka.

Jedan od ranijih pogodaka Coupe du Mondea ’98., kojeg je postigao Komljenović u četvrtoj minuti, nagovijesto je golijadu Jugoslavije u dvoboju sa skromnim Amerikancima, posve ispražnjenim iz razočaravajućeg poraza od Irana. Ali, Steve Sampson je, u posljednjoj utakmici grupne faze, uspio pretvoriti malodušnost svojih igrača u stav – nemamo šta izgubiti.

Nekoliko solidnih prilika i slučajni udarac Frankie Hejduka u spoj stative i prečke, mogli su preokrenuti tok utakmice. Najopasnije što se Jugoslaviji moglo desiti, povrede su dvojice glavnih igrača, Mijatovića i Stojkovića, a pobjeda ”plavih” nad Yanksima bila je rezultanta jedne izolirane snalažljivosti Komljenovića, ne čitavog ambijenta.

A onda su u osmini finala Holanđani, staloženi u trenucima kada se sve slamalo, okrunisali potpunu terensku nadmoć. Devedeset minuta stezali su omču oko Kralja, ali na ”smaknuće” se čekalo čak do nadoknade sudijskog vremena, do neumoljivog Edgara Davidsa, napunjen svemirskim nabojem, zapucao sa dvadesetak metara tačno u desni donji ugao. Jugoslaveni su odigrali utakmicu bez igre.

Ibišević pred Mundijal: Njemačka ima problema, Brazil je silno motivisan

Polako, ali sigurno Holandija je strpljivo gradila kockicu po kockicu mozaika, što je na kraju moralo donijeti uspjeh. Staroj jugoslavenskoj školi je odzvonilo. Euforija se izgubila ”u živo”, a inspiracije nije bilo ni na De Kuipu. Isti je holandski titan na Euru 2000. stišao plavu buru, stao ispred Kralja, spojio sredinu sa Zendenom, Davidsom, Cocuom i Overmarsom, i kompas sreće počeo je svoju ”okretaljku”. A onda šok. 1:6! Bio je to balet. A ovi Tulipani, koji su se sa svima obračunavali u prvim naletima, požudno su čekali na vlastite piruete. Otpadao je komadić po komadić igrališta, narandžasti su dresovi brojčano jači. Plavih nema.

PROČITAJTE JOŠ:  Održan prvi trening spusta u Saalbachu, važna provjera za Elvedinu Muzaferiju i bh. tim

Djelovali su teško i umorno šest godina kasnije u Gelsenkirchenu, od plavih momaka ostala je samo nevidljiva epsada, a argentinska bomba u prvom poluvremenu lomi Jevrićeve prste i zabija u mrežu između njegovih crnih rukavica i bijelih stativa tri sočnih, lakih, brzih lopti. Ustalasana plava masa je zaustavljena. Hoće li smiriti igru, spustiti loptu. Hoće li nametnuti ritam koji nosi novi dan, novi stil? Ne. Argentina nastavlja, a tako nastavljanje ne nosi ništa dobro. Ova je utakmica uvijek išla u smjeru koji je odredio José Pékerman.

GRUPE ZA SVJETSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2018

Grupa A: RusijaUrugvajEgipatSaudijska Arabija

Grupa B: PortugalŠpanijaIranMaroko

Grupa C: FrancuskaPeruDanskaAustralija

Grupa D: ArgentinaHrvatskaIslandNigerija

Grupa E: Brazil, Švicarska, Kostarika, Srbija

Grupa F: Njemačka, Meksiko, Švedska, Južna Koreja

Grupa G: Belgija, Engleska, Tunis, Panama

Grupa H: Poljska, Kolumbija, Senegal, Japan

Ipak, ekipa Srbije prošla je prva ciljem, nije platila cijenu nešto loših izvedbi protiv Francuske i Litvanije, nije se tu zamjerila lopti i preživjela je kvalifikacijski ciklus za World Cup na Crnom kontinentu. Uspjeli su se posložiti nakon potpunog sloma u Njemačkoj, uspjeli su u četiri godine promijeniti taktiku, pristup reprezentaciji, što nije bio baš čest slučaj prethodnih godina. U kvalifikacijama je istaknula kandidaturu za drugi krug, za grupnu fazu u koju će, vjerovali su svi, ući kao favorit. Šaputala su zlopamtila – luzerska priča – ali u Južnoj Africi su imali priliku za iskupljenje.

A onda su veliku tajnu, misterij nove Srbije, razotkrili Asamoah Gyan, Tim Cahill i Brett Holman. Igru Orlova domaća je javnost ocjenila jednom jedinom rečenicom, natopljenom jakom dozom ogorčenja, jadni naš srbijanski fudbal. Istina, probijali su i najčvršći bedem Elfa (1:0), s inteligencijom jednog Milana Jovanovića, reagovali instiktivno, munjevito tokom cijelog susreta, ali sve to protiv Njemačke, bilo je ludo utrošeno vrijeme. Nakon Australije (1:2), parobrod s čudesnim dječacima išao je prema Beogradu…

Kao što je crvena petokraka nestala sa zastava svih zemalja koje su njenim raspadom nastale, tako je s padom Jugoslavije u samo nekoliko mjeseci bespovratno pala i moć kluba nazvanog po njoj. I ne samo njega, nego i čitavog klupskog fudbala na području bivše države – fudbala koji je prije samo tridesetak godina bio toliko kvalitetan da je mogao dati europskog prvaka.

Bogatu kolekciju fudbalskih sličica stvara punih 60 godina

Današnji scenarij je jednostavniji – Srbija na World Cupu – Vladimir Stojković, Branislav Ivanović, Aleksandar Kolarov, Dušan Tadić, Nemanja Matić, Adem Ljajić, Aleksandar Mitrović, Matija Nastasić, Filip Kostić. Gledajući te fenomene, prvenstveno genijalnost mladih španera, oduševljavaju talentom, čak i finesom starih škola. Jer tu eksplozivnost je teško naći.

Onaj koji će riješiti ili rješavati to šahovsko povlačenje lopte, neće mu biti lako.

Nemanja Matić

U Srbiji mu ‘tepaju’ da je među najkompletnijim veznim igračima na svijetu. Riječ je o svestranom veznjaku koji je sposoban igrati i odbranu i napad,a takve su jedinke danas posebno cijene. Očito je da je izbor Manchester Uniteda, gdje je do kraja naglasio svoje igračke kvalitete, bio pun pogodak. Njegova je najveća prednost što nije samo vrhunski ‘marker’ već i napadima skloni igrač o čemu svjedoči statistika.

Engleski i domaći mediji hvale njegovu nesebičnost, pritisak na loptu, igru u oba smjera, energiju i beskompromisnost u duelima, a to se sve reflektuje i u brojkama. Matić je zaglavni kamen uspjeha ove reprezentacije, snalažljiv i usklađen s ostatkom ekipe, svojevrsni arhetip idealnog veznjaka, a inferiornost u duelu sa snažnijim igračima lako nadoknađuje prodornošću, čime je već zabetonirao mjesto nasljednika Vladimira Jugovića. Matić nije spektakularan igrač, ali će odraditi svoj posao vrlo korektno, njegove kvalitete su neosporne, iako mu blijeda izdanja na terenu nisu nepoznanica. Takva lepeza mogućnosti posljedica je toga što može igrati dobro s obje noge, a to je kvaliteta koja je u modernom fudbalu sve manje izražena.

PROČITAJTE JOŠ:  Mesud Pezer osvojio bronzu na Evropskom bacačkom kupu u Portugalu

Mladen Krstajić

Plasman na svjetsku smotru potpisao je Slavoljub Muslin, ali umjesto novog ugovora dobio je – otkaz. Kstajić, pomoćnik u kvalifikacijama, svoju selektorsku priču počinje pisati u Rusiji sa scenarijem koji drži čvrsto u svojim rukama. Želi li opstati na kormilu, morat će se potruditi ponuditi sebe, potvrditi svoje sposobnosti, da odbaci sve teorije o Muslinovim idejama, jer kopije ne prolaze. Pristaje mu i uloga zadovoljnog mladog i ambicioznog stručnjaka koji se tek na Mundialu treba suočiti s realnošću, problemima i pritiscima koji će iz dana u dan biti sve veći. Spreman se uhvatiti u koštac s igračima, ali i domaćom javnosti koja ne pokazuje nikakve osjećaje kada su treneri u pitanju. Na njemu je teret uspjeha koji traje i koji treba nastaviti nakon što je pala zavjesa na pozornicu Muslinovog teatra i stvaralačkog savršenstva. Gledajući sa strane možda je pretjerano vezan za bivšu ideologiju svog prethodnika. U nekim se detaljima tek usavršava, ali pokazuje upornost, hrabrost i samopouzdanje koje su mu glavne odlike. Vjeruje mladima, iako s njima neće dobiti ono što može od Ivanovića, Kolarova, Tadića, Matića. Toga je jako dobro svjestan i najveću šansu vidi baš u iskustvu i kvaliteti starog kostura ekipe.

Plus

Ova Srbija ima veliki broj dobrih fudbalera, ali nema velikih zvijezda kao što su nekada bili Dejan Stanković, Savo Milošević, Dragan Stojković, Predrag Mijatović, Dejan Savićević, Siniša Mihajlović, Mateja Kežman… Matija Nastasić, Aleksandar Mitrović, Sergej Milinković-Savić i Filip Kostić su ”zvijezde u nastajanju”. Branislav Ivanović, Aleksandar Kolarov, Antonio Rukavina i Dušan Basta još uvijek su na ”na položaju”, kontrolišu situaciju s mladima koji dolaze velikom brzinom i u velikom broju.

Zajedno su uspjeli postići nešto što je nedostajalo mnogim bivšim generacijama. Potpuno zajedništvo, iskreno prijateljstvo. Ovo sigurno nije igrački najkvalitetnija generacija, ali je kolektivno najjača, s izraženim pobjedničkim duhom, koji se uz fudbalsku kvalitetu pokazuje kao formula uspjeha. Lošeg mjesta u ekipi nema, premda je dojam da u manevarskom centru nedostaje malo ideje, vica u igri, pomalo i hitrosti. Ali, ne treba biti sitničav, još manje kritičan. Na kraju, rezultat je u sportu jedino mjerilo, a on je na strani Srbije. Najvažnije od svega je podcrtati kako je ova generacija do Rusije doletjela na krilima mladih snaga, čak osmorica su ponikla na novozelandskom zlatu… U Srbiji su na vrijeme shvatili s kojeg izvora bistra voda teče.

Minus 

Imaju dobru ekipu, ali to moraju potvrditi u Rusiji, pitanje je hoće li ih prvi krug ‘ubiti’ za nastavak takmičenja? Psihološka priprema bit će od izuzetne važnosti. Ne uspije li Krstajić na tom planu, mogli bi se brzo vratiti kući. Osmina finala je krajnji domet, grupa izuzetno teška, a četvrtfinale nedohvatljivo. Oni se smatraju dovoljno dobrima i za takav podvig.

Ne bi ih se trebalo shvatiti ‘plutajućom minom’ možda, ipak, samo grupne faze. Jesu, brzi su, neumorni i žilavi, ali s manjkom taktičke discipline, koja će im na Mundialu protiv mnogo jačih protivnika, itekako značiti, teško mogu učiniti išta više od coubertinovske – nastupiti. Vidjet ćemo kako će sve to izgledati na prvenstvu, ali neće ni Srbiji biti lako s obzirom na grupu u kojoj se nalaze. Ali, oni uvijek misle da mogu više zbog starih dobrih vremena. Ponovo je bilo previše turbulencija da bi se realno mogao očekivati bolji rezultat. Smijenili su Muslina po završetku kvalifikacija, a zna se da tamo gdje nema stabilnosti i kontinuiteta upravljanja, teško se pravi veliki rezultat.

- Advertisement -

NAJNOVIJE

MOŽDA VAS ZANIMA

Lana Pudar i Nemanja Bilbija najbolji sportisti Mostara

Plivačica Lana Pudar i nogometaš Nemanja Bilbija proglašeni su...

Goran Ivanišević nije više trener Novaku Đokoviću

Skoro petogodišnja saradnja Novaka Đokovića i Gorana Ivaniševića završena...

Poljska nakon penala savladala Vels i postala posljednji učesnik Eura 2024

Nakon što su Gruzijci boljim izvođenjem penala savladali Grke...

Sjajan nastup plivačkih reprezentativaca BiH u Beogradu

U organizaciji Plivačkog savezu Srbije na bazenu "Milan gale...

Historijska vožnja Elvedine Muzaferije: Prva skijašica na završnom finalu spusta u Svjetskom kupu

Najbolja bosanskohercegovačka skijašica Elvedina Muzaferija okončala je fenomenalnu sezonu...