Čudan je taj švedski fudbal, naročito onaj reprezentativni. Ima dugu tradiciju u kojoj je bilo i velikih rezultata i velikih uspjeha. Englez George Raynor je doveo švedski fudbal do virtuoznosti.
Finoća prilaza lopti, amortizacija svim i svačim. Na World Cupu 1958. u dvije utakmice bolji od Meksika i Mađarske, idoli nacije, na suzama radosnicama u trećoj utakmici remiziraju s Velšanima, i onda pobjeda nad Walesom i Zapadnom Njemačkom.
Raynoru za utjehu, savršenom stroju Švedske na Nya Ullevi, rukavi nisu bili dugački. Senzacija i rizik? Nije bilo niti jedno niti drugo. Ali, trebalo je nešto poduzeti. Šta? Pobijediti, postići pogodak, iako je pitanje pobjednika već bilo odlučeno u Solni.
Šveđani su pokazali drugu stranu medalje: finu tehniku, individualnu klasu, kolektivnu igru. I veću žar. Ipak, fudbal ”drugog svijeta” pokazali su Brazilci. Zlatne zvijezde tog fudbalskog gol-cirkusa bili su Vavá, Pelé i Mário Zagallo. Znači, debelo iskustvo.
VEZANI SADRŽAJ
SVJETSKO PRVENSTVO U NOGOMETU: SVE ŠTO TREBATE ZNATI
I ona starija Raynorova ”banda” dokazuje snagu švedskog fudbala. Na sredini terena mađioničari, junaci tolikih poslijepodneva, u završnici londonskih Olimpijskih igara 1948. Na granitnom Wembleyu raspjevani do dubokih noći Ostrva: Torsten Lindberg, Sune Andersson, Henry Carlsson, Gunnar Gren, Börje Leander, Nils Liedholm, Erik Nilsson, Bertil Nordahl, Gunnar Nordahl, Knut Nordahl, Kjell Rosén, Birger Rosengren.
A kraljevi golova? Gunnar Gren, Gunnar Nordahl i Nils Liedholm. Kontinentalno snagarstvo je moralo pasti pred stvaralaštvom i intuicijom jedne zlatne kombinacije – Gre-no-li – fenomeni tog vremena, išli su u dušu, u centar maštanja. Bili su živa potvrda visoke moći.
Lagerbäck je konzervativan trener i slaže taktičke postavke temeljem kadra kojeg ima. Forsirao je, onih dana u reprezentaciji, unatoč kritikama, četiri-četiri-dva formaciju, koristio sjajne bekove kao što su Niclas Alexandersson i Erik Edman, s gladijatorima u sredini Tobiasom Linderothom i Anders Svensson, olakšavao podnošenje luksuza dva krilna napadača kao što su Fredrik Ljungberg i naročito osporavani Christian Wilhelmsson.
Od prvog dana na klupi Lagerbäck se odredio prema europskom stilu igre. Procijenio je da ova ekipa nema, osim Zlatana Ibrahimovića, Henrika Larssona i Fredrika Ljungberga, izrazite talente igre, zato je švedski tim bio jednostavnijeg taktičkog rukopisa. On je nametao visoki ritam igre, agresivno išao u presing na posljednju protivničku liniju i gušio razvoj igre. Prvi je napadao Ibrahimović, pa Larsson i Ljungberg, a ostatak je ekipe harmonično ”kratio prostor”. Računao je Lagerbäck i na adut prekida igre. Prodornošću navalnog reda prije svih, želio je postići slobodne udarce u zoni u kojoj su njihovi specijalisti vrlo efikasni.
Janne Andersson nije Lars Lagerbäck. Njegov je fudbal lakši, poetičniji, više agresivniji, ali učinkovitiji. Andersson je u prvoj utakmici baraža, u rekapitulaciji Azzurra koji su u kvalifikacijskom ciklusu imali samo jedan poraz, postavio na golu Olsena, uz Lindelöfa, Granqvista, Kraftha, Augustinssona, Claessona, Larssona, Ekdala, Berga, Forsberga i Toivonena. Za tog švedskog stručnjaka nema sumnje. U prostoru Friends Arene, u vremenu nakon Ibrahimovića, i za one znatiželjnike koje zanimaju najbolji od najboljih italijanskog sastava: Buffon, Chiellini, Darmian, Bonucci, Barzagli, De Rossi, Parolo, Candreva, Verratti, Belotti, Immobile.
U trokutu otvorenih crnih očiju De Rossija, Chiellinija i Venture užas. Janne Andersson je povukao za nos i Giampiero Venturu i cijelu Italiju. Andersson je pokazao kompletnost, izvukao jednog Albina Ekdala, duplim pasom odigrao prema Forsbergu, lopta piknuta iznad dometa Buffonovih ruku, dočekana na nogu Jakoba Johanssona i – mreža. Prasak – 1:0! I tragedija jednog čovjeka – Gianluigija Buffona. Ona na milanskom San Siru je trebala biti njegova utakmica. Nije krio emocije ni nakon posljednjeg zvižduka Antonija Lahoza. On je okrunio briljantnu, veličanstvenu predstavu, onda, protiv Francuske 2006. na Olympiastadionu.
GRUPE ZA SVJETSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2018
Grupa A: Rusija, Urugvaj, Egipat, Saudijska Arabija
Grupa B: Portugal, Španija, Iran, Maroko
Grupa C: Francuska, Peru, Danska, Australija
Grupa D: Argentina, Hrvatska, Island, Nigerija
Grupa E: Brazil, Švicarska, Kostarika, Srbija
Grupa F: Njemačka, Meksiko, Švedska, Južna Koreja
Grupa G: Belgija, Engleska, Tunis, Panama
Grupa H: Poljska, Kolumbija, Senegal, Japan
Kad su Šveđani u pitanju, utakmice protiv Italije dokazale su klasu nekih ranije manje poznatih igrača i potvrdilo kvalitetu onih otprije svima znanih. Oscar Hiljemark jedan je od onih koji su bili bučno najavljivani pred Euro 2016, a 25- godišnji Kongoanac, Isaac Kiese Thelin, s švedskim pasošem u potpunosti je opravdao glas izuzetnog talenta koji ga prati. Osim što je svojim golom otvorio svojoj reprezentaciji put do pobjede protiv Bjelorusije, treba naglasiti da je Kiese Thelin i ljubimac publike u Beveren gdje igra izvrsno za svoj Waasland, za koji je već u prvoj sezoni odigrao sjajnih 33 utakmice i postigao 19 pogodaka.
Tu je i Emil Forsberg, lijevo krilo iz Leipzig koji je nekada igrao zajedno sa Kieseom Thelinom u Malmöu. On je jedan od igrača koji su se predstavili ove sezone u neočekivano lijepom svjetlu na Red Bull Areni i s njime će Héctor Moreno, Kim Young-gwon, ali i Mats Hummels imati puno posla u grupnoj fazi.
Victor Lindelöf, švedski stoper, igrač Manchester Uniteda, te Andreas Granqvist koji je dres Krasnodara ove zime zamijenio onime Helsingborga, još su se pokazali u kvalifikacijama. O Johnu Guidettiju, Ola Toivonenu, kao ni o Sebastianu Larssonu, ne treba trošiti previše riječi.
Nema zavaravanja, nema laganja, nema uspjeha u lažnoj nadi. Svoju će priliku Šveđani tražiti protiv Južne Koreje i Meksika.
U fudbalu se nikad ne zna, ali kako stvari stoje oni su ‘ti’ furiozni, razigrani konkurenti. Taegeuk ratnici već dugo ne znaju šta znači knockout-faza World Cupa, Shin Tae-yong je potpuno zelen što se tiče Mundiala, ali Koreja ima previše jakih aduta da bi ih se unaprijed otpisalo, čak i kada se zna da će s druge strane stajati Švedska.
S Meksikom, manje-više ista priča, a sve uigranija ekipa. Blistavi trijumf nad Sjedinjenim Državama u kvalifikacijama nije mjerilo jer ono su bili ‘kljakavi’ Arenini, a ne pravi Yanksi, ali činjenica ostaje da je Meksiko jak i sposoban nauditi Švedskoj.
Ali širina paralela nameće i švedske specifičnosti. Treba se samo podsjetiti play-offa. Italijani u grču, izgubljeni u mraku koji već guši Milano. A u tom se istom mraku nazirala silueta Zlatana Ibrahimovića…
Njegovu je koncepciju prihvatio Janne Andersson, sadašnji selektor Švedske: od sutra – rat!
Emil Forsberg
Bez pogovora, Forsberg je izvrsno lijevo krilo, brz je, direktan, brzo razmišlja, odlično skače, sklon i vrlo solidnom obavljanju defanzivnih zadataka. Ali, ostaje dojam da je u kvalifikacijama njegov učinak bio znatno manji od njegove objektivne vrijednosti. Ako se reprezentativnim uspjesima pridoda i statistika iz RB Leipziga, onda se o slučajnostima više uopšte ne može pričati. Forsberg je danas bez dileme jedan od ključnih igrača reprezentacije, to je status koji je nakon dugih godina rada nekako ipak stekao – preko noći. Promjena selektora rijetko je kome donijela toliko sreće kao njemu. Dobio je priliku igrati upravo na onoj poziciji na kojoj najbolje radi, u utakmice ulazi hrabro, a hrabre prati i sreća. Zahvaljujući sposobnosti da drži i podvaljuje loptu saigračima, u reprezentaciji često igra polušpicu ili drugu špicu, ali u kvalifikacijama je promovisan u krilo sa spektakularnim rezultatima. Kretnjama i snalažljivošću podsjetio je, možda zvuči pretjerano, na legendarnog Tomasa Brolina. A od nedostižnog bombardera ima znatno bolju probojnost. Pokazao je da zna zabijati na mnogo načina: lijeva noga jača mu je od desne, ali ima i dobar skok i zabio je nekoliko golova glavom, oslanjajući se više na postavljanje i tempiranje skoka, nego na snagu.
Janne Andersson
Jedan je od najdugovječnijih i najpoznatijih švedskih stručnjaka. Andersson je veliko ime, Šveđanin u svakom fudbalskom pogledu, ali u trenerskom smislu nije Joachim Löw. Njegovo shvatanje fudbal malo je drugačije, možda u nekim detaljima dosadnije za oko, ali to ne znači ništa ili jako malo u praksi. Zaključak se nameće i kaže – nije sve u igračima, nešto je i u treneru. Naročito kada se sretnu veliki, kada nijanse odlučuju. Iskustvo, rutina, osjećaj, stil – sve ide u tu priču. Holandija je bila ofanzivna, u Solni su remizirali, u doigravanju je Švedska sredila Italiju, svi su rekli – na užas fudbala, defanzivno do krajnjih granica. Andersson se nije dao smesti. Andersson je svjestan kako će vlastitu seriju u kvalifikacijama biti teško dostići, ali isto tako zna da će njegov uspjeh malo značiti naciji ukoliko će na kraju grupne faze gledati u leđa protivnicima. Andersson je samo trener. Nije Harry Potter, on je čarobnjak, ali Potter je plod fikcije, a fudbal je stvarnost. Ukoliko Andersson bude proglašen krivim za eventualni neuspjeh na Mundialu, jasno je da više neće sjediti na klupi reprezentacije, iako i danas postoje oni koji smatraju da je ovaj stručnjak morao bijelo-plavom Norrköpingu priuštiti i veći broj trofeja u onih pet sezona koliko je vodio ovaj švedski klub.
Plus
Kod Šveđana postoji grupa mladih koju čine igrači koji su u Češkoj 2015. osvojili U-21 prvenstvo Europe. Recimo, i italijanska je ekipa bila tamo, generacija za koju su govorili da je izuzetno talentovana i da će zamijeniti zlatne iz 2006. Od tih ‘novih zlatnih’ ostalo je puno više dima nego što je bilo vatre, a od tadašnje švedske U-21 ekipe danas njih četiri-pet igra u seniorskoj reprezentaciji. Odličan je Oscar Hiljemark, koji spada među najtalentovanije, tu su John Guidetti i Ludwig Augustinsson, a tu je i napadač Isaac Kiese Thelin. Igrači su dobili priliku da zaigraju na svojim prirodnim mjestima i neki od njih, a treba reći da se od ovih Šveđana već neko vrijeme to i očekuje, iskoristili su je i preko maksimuma. Prije svih John Guidetti i Emil Forsberg, a ogromni je dobitak i veliki povratak Marcusa Berga. Kvalifikacije su završile kao u snovima, to je opet bila ona ‘prava’ Švedska. Daleko od toga da su neke prethodne bile ‘krive’, ali ova je dvaput zaredom u tri dana uzdrmala slavu Azzurra (0:0 i 1:0). Danas se o Šveđanima trezvenije raspravlja, možda Andersson zna, zbog Berga i Toivonena zaigrati lepršavije, ali je ofanziva krilatica gotovo svih trenera plavo-žutih.
Minus
Andersson je morao reprezentaciju istovremeno i sastavljati i uspješno s njom prolazio kvalifikacije, pa se sve to skupa može smatrati uspjehom. Je li moglo biti bolje? O tome se uvijek može raspravljati, ali realnost je da su Francuska i Holandija bili favoriti u njihovoj grupi, da nisu imali temelj za neku nadu u prolaz s Italijanima u play-offu, a Šveđanima se sve poklopilo. Nisu igrali atraktivno, igrali su prema svojim mogućnostima. Nisu ulazili u nadigravanje, ali su pokazali visoki moral. Šveđani imaju odličnu ekipu, iako ni oni ne igraju previše dobro, moraju se nadigravati s Njemačkom i Meksikom, recept je igrati pametno, hrabro i odvažno, što je lako reći, ali treba to i napraviti. I tu je prilika protivnika. Šveđani ne briljiraju, takva Švedska je pobijediva, čak i kada s druge strane ima ravnopravno slabog, ali ipak silno motivisanog Meksika i pobjeda gladne Južne Koreje.Šveđani ne smiju upasti u vlastitu zamku gdje im velike ambicije postaju neizdrživi teret.
