Dugo su ‘tapkali u mraku’, premda su skupo plaćali trenere. Sve do Köbija Kuhna. Plasmanom na Europsko prvenstvo u Portugalu vratio ih je na veliku scenu, ali tu nije stao.
Godine ulaganja i odličnih rezultata mlađih uzrasta odlučio je naplatiti. Dao je Kuhn povjerenje novim snagama, stvorio Švicarsku i za sadašnjost, još više za budućnost.
Weltmeisterschaft ’06. su zamislili kao odličan uvod za 2008. kada su s Austrijancima organizovali euro-prvenstvo, a put do uspjeha bio je mnogo trnovitiji nego su mogli očekivati. Nabijeni idejom, pod Hitzfeldom su napunili baterije, a sve ih je to trebalo – pokrenuti.
U transu stvaranja i žive kreativnosti, na Mundialima 2010. i 2014. Hitzfeld će imati svoj publicity. Prepoznatljivoj preciznosti, koja do izražaja dolazi na terenu, kao i u pohranjenim zapisima, domaća javnost dijeli sve moguće zahvalnice.
Jurnuli su i u Brazil, potrčali Arenom de São Paulo, koja zaustavlja dah i inače raspjevanim Argentincima, dok na kraju svih tih ‘uličica‘ probija, u hrpi plavih dresova, Di Maríja. Negdje na dnu, u kriku razočarenja, prisutnost Vladimira Petkovića već je imala registaturu i u Francuskoj.
Fudbal nikada nije bio prva asocijacija na Švicarsku, ali zemlja koja je imala ulogu suorganizatora Eura ’08. uvijek je držala poseban status i respekt ostalih svjetskih i europskih reprezentacija. Švicarci su se na svom posljednjem euro-nastupu 2016. uzdali u dobre rezultate iz bliske prošlosti. U Portugalu su se vratili na europsku scenu, nakon osam godina, a potom su i na brazilskom Mundialu otišli u drugi krug.
Bio je to veliki uspjeh reprezentacije koja do pojave Köbija Kuhna i Ottmara Hitzfelda dugo nije imala rezultate vrijedne poštovanja u fudbalskom svijetu. U sedam godina, koliko je proveo na klupi Švicarske, Kuhn je uspio ostvariti dva nastupa na velikim takmičenjima. Istina, bio je to odličan rezultat za zemlju, koju je selektor, u sportskom segmentu, vidio kao ‘tenisku i jedriličarsku’.
Unatoč činjenici što je Roger Federer poznatiji i slavniji, nego Alexander Frei, najbolji strijelac reprezentacije, uspio je ući u istoriju domaćeg fudbala s dva pogotka Lihtenštajnu. Postigao je 35 pogodaka, a za jedan je pogodak oborio, dotadašnji rekord Kubilayja Türkyilmaza. Frei je pred nastup na Euru ’08. bio najveća uzdanica Kuhna, čiji su kvartet ‘stupova’ ekipe još stvarali Tranquillo Barnetta, Philippe Senderos i Johan Vonlanthen.
To su bila četiri igrača na kojima se tih dana temeljila igra Švicarske. Pripremao je Kuhn ekipu u prepoznatljivoj formaciji četiri-četiri-dva, gdje su disciplina vezne linije i čvrstina odbrane temelj ekipe. Pripremne utakmice s malo pogodaka bile su njihovo obilježje, međutim, u napadu Frei nije imao prave zamjene, ali ni partnera.
Vezani sadržaj
INFOGRAFIKA: Svjetsko prvenstvo – Raspored i satnica svih utakmica
U svakom slučaju, Švicarskoj je i iskustvo Ottmara Hitzfelda, te igra Gökhana Inlera, Granita Xhake, Valona Behramija i Xherdana Shaqirija, trebala pružiti podlogu za realni optimizam pri ostvarenju njihovog jasnog cilja u Brazilu. Znalo se da njihove utakmice neće biti ‘biseri’ prvenstva, znalo se da je rezultat primarni cilj, do kojeg, na kraju, nisu stigli. Istina, bili su atrakcija, uvijek razigrane i neobuzdane Brasílije, ali rezultat prvog susreta protiv Ekvadora (2:1) izazvao je malu senzaciju.
Samouvjerena i goropadna reprezentacija – momci koji su za zajednički cilj spremni žrtvovati sebe – selekcionirajući takvu ekipu Ottmar Hitzfeld je napravio izniman posao. Beskompromisna, tvrda selekcija, upotpunjena s karakterističnom, neobično ukomponovanom veznom linijom – u kojoj su protiv Ekvadora svakako najimpresivnije partiture odigrali Xhaka, Shaqiri, Inler, Mehmedi i Seferović – Hitzfeldov manevar odiše lucidnošću, maksimalnom taktičkom disciplinom i obveznom igrom u svim pravcima, a spremnost na rješavanje svake situacije graniči s fanatičnošću.
Kada je pravio viziju igre svoje ekipe, selektor je debelim flomasterom podcrtao imena Gökhana Inlera, Josipa Drmića i Granit Xhaka. Ipak, situacija mu je u prvi plan, kao najisturenije igrače pred protivničkim golom u prvom kolu kao adekvatno rješenje izbacila Admira Mehmedija i Harisa Seferovića.
Napadajući protivničku zadnju liniju u imalo ozbiljnijem pokušaju da ulazi u igru, čitavoj ekipi Švicarske upravo ta prva crta u fazi napada nameće agresivniji štih, koji se, gledajući sveukupno, kao po pravilu pretvara u pressing na igrača i loptu, recept koji je švicarski sastav, osim mirnoće u presudnim trenucima, onima kada se utakmica lomi, okitila aureolom vrlo modernog, goropadnog i za ostvarenje rezultata vrlo sposobne ekipe.
Ipak, ispucani u dugim pripremama, ispražnjeni u bombastičnim najavama, u debelim novinskim napisima, na ramenima dva-tri igrača, izgubili su u drugoj utakmici protiv Francuske (2:5). Švicarci su na mučnoj trećoj utakmici protiv Hondurasa, dobili i na probojnosti i na sigurnosti, i golovima Xherdana Shaqirija, dotjerali do briljantne pobjede 3:0, ali eliminiciju s mundo-takmičenja od Argentine (0:1) u osminifinala sportska Švicarska ne prešućuje. Ottmar Hitzfeld grizao je gorčinu trenerskog hljeba.
Vezani sadržaj
Svjetsko prvenstvo u nogometu – Ko će obilježiti Mundijal u Rusiji?
Toliko dobar fudbal igraju da ih u grupnoj fazi, pored Brazila, većina vidi kao favorite, a to pored Seleçãa, znači i veliki kompliment. Iskusna odbrana, talentovani vezni red i napad, sjajan selektor i švicarska preciznost. Doista imaju adute za turnir u Rusiji.
Ekipa je doista u velikom uzletu i po mnogima čak i blagi favorit iz drugog reda da ode sve do, barem polufinala. Brane se sjajno, u deset utakmica kvalifikacija primili su sedam golova. I prije dvije godine na euro-prvenstvu u Francuskoj bili su hvaljeni, premda nisu bili iskusni kao danas, a na brazilski Mundial napustili su tek nakon osmine-finala. Nemaju izrazitih mana, ali nemaju ni dimenziju ekipe koja se može postaviti kao favorit. To tek trebaju dokazati.
Da ili ne, ali ovi Švicarci imaju svoj ton. Genijalnost velikih majstora iz Mönchengladbacha, Juventusa, Milana, Deportiva, Basela, Udinesea, Stoke Cityja, Eintrachta, Bologne, Arsenala, Galatasarayja, Wolfsburga, Benfice, vlastitu viziju fudbala sa svojih 123 godine i malu slatku tajnu. Koju? Onu Petkovićevu formulu i užitak koji čvrsto stoji na glavi švicarske emigracije.
Istina, ovih dana omamljeni su vlastitom slavom. U odbrani više nema mjesta, gužva i plitka formacija. Dominira raskoš izvedbe, lepršavost nastupa, klasa i efikasnost cijele ekipe. Na Ernst-Happelu se istrčava s punim koncentratom energije. Ozbiljno su shvatili šansu koja im je pružena i u prvom naletu, od prvog minuta, znanjem i snagom, voljom, nošeni i saznanjem da ne igraju samo za boje Švicarske, mljeli protivnika u kvalifikacijskom ciklusu. Vladimir Petković ekipi ubrizgava onu prepoznatljivu germansku čvrstoću i borbenost.
Bude li Petković znao prenijeti svu tu fudbalsku vrtešku i Rusija će gledati švicarski valcer. I, na toj psihi, koju će pratiti galopirajuća čarolija i otresitost Xherdana Shaqirija, vrijednosna inflacija Granita Xhake i čista inteligencija i automatizam Valona Behramija, nabijen je današnji uspjeh Švicarske, namočen do grla u zlato na koljenima spesa. Švicarci danas – žedni i gladni – uspjeha.
GRUPE ZA SVJETSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2018
Grupa A: Rusija, Urugvaj, Egipat, Saudijska Arabija
Grupa B: Portugal, Španija, Iran, Maroko
Grupa C: Francuska, Peru, Danska, Australija
Grupa D: Argentina, Hrvatska, Island, Nigerija
Grupa E: Brazil, Švicarska, Kostarika, Srbija
Grupa F: Njemačka, Meksiko, Švedska, Južna Koreja
Grupa G: Belgija, Engleska, Tunis, Panama
Grupa H: Poljska, Kolumbija, Senegal, Japan
Granit Xhaka
Energičan i s ogromnom dozom imaginacije šalje pasove čak i u nemogućim situacijama. Nije mu problem ni izvesti solo akciju, kao ni slobodan udarac ili jedanaesterac. U svim je situacijama iz utakmice u utakmicu sve bolji i sigurniji u sebe. Fantastičan osjećaj za igru, izvrstan pregled terena, kontrola i distribucija lopti, fenomenalni pakerski pasovi promovisali su ga u lidera ekipe i najboljeg promotora švicarskog fudbala u dresu Arsenala. Imponira čvrstinom, pregledom, teško uhvatljiv, još bolji pucač. Već su u baselskoj Concordiji ispaljeni šampanjski čepovi blistave karijere. Godinama se smatra za čudesnog veznjaka. Nije naglašeno igrač glavom, ali igra glavom, i u svemu je ostalom, u prvom redu kao vođa, jedinstven. Streloviti prodori, nevjerovatno tačni i upotrebljivi centaršutevi, fanatična borbenost i upornost te vrsna tehnika i atraktivni driblinzi promovisali su Xhaku u nezamjenjivu kariku Arsenalovog fudbalskog žrvnja. Godinama motorna snaga Švicarske. Lucidnost, prefinjenost, preciznost, sve to krasi Xhaku, iako se u dresu reprezentacije znao štediti kada je terenom trebalo prosipati svu žestinu i strast temperamenta. Sitna koraka, odugog u preskoku prepona protivničkih đonova. Grom iz vedrog neba. U tom čarobnom loptanju, ofanzivac, opasan pucač, oduzima da bi zabio.
Vladimir Petković
Pomalo neuobičajeno za ovog vremešnog stručnjaka, ali ekipe koje vodi Vladimir Petković na glasu su kao napadačke i odlikuje ih stil igre s mnogo uzbuđenja i pogodaka, što je uspješno prenio i na reprezentaciju. Iznimno uspješan u klupskom fudbalu, zna kako izvući najbolje od najvažnijih igrača u ključnim trenucima, optimističan je u nastojanju da ostvari bolji rezultat od onog prije dvije godine, ali je istodobno svjestan fudbalske nesavršenosti Švicarske. Slabo iskustvo izvan švicarskog fudbala moglo bi se pokazati velikom preprekom na turniru, ali neosporna je ljepota njegova napadačkog fudbala u odnosu na njemačkog prethodnika.
Njegov ostanak na klupi bit će određen time uspije li Petković vratiti prastari duh ekipe, premda tri poraza u grupi neće značiti i kraj njegove selektorske karijere. Ipak, uspije li izvući najbolje iz ekipe i unese li samopouzdanje, Švicarska bi se mogla domoći osmine finala. Sigurno jedna je od najsnažnijih švicarskih karika – mnogo rada i malo riječi – to je njegova životna i trenerska filozofija. U pravom je trenutku, s toliko neposrednosti, razbio Santosov i Leekensov mir. Iskoračio je, nadugo, pun temperamenta, instinkta, ali i hladnokrvan, ima taktiku u malom prstu. Jedina je istina ući u kazneni prostor nebranjenim dijelom, to je kod Petkovića – ključ uspjeha.
Plus
orskoj klupi, osmina finala im je želja, ali i imperativ. Bez ikakvog opterećenja mogu dati maksimum. Igraju srcem, izvrsnih su motoričnih sposobnosti, fizički su snažni, a ne boje se niti jednog protivnika. Mogući uspjeh će graditi na čvrstoj odbarni, s velikom količinom kretanja. Spremili su reviju novih majstora.
Nije čudno, Švicarci su proglašeni kao opasnost iz sjene. Iskusan selektor i izbalansirana ekipa, s ponekom prskalicom nepredvidljivosti, glavni je forte Švicaraca uoči odlaska u Francusku. Kvalifikacije za svjetsku smotru fudbala odale su da Vladimir Petković zna i umije kako stići do rezultata. Ovu reprezentaciju poneki stručnjaci vide kao opasnost iz sjene, doduše, ne i za sam vrh, ali dovoljno za podmetanje nogu ponekom favoritu. Švicarska, istina, u svim linijama posjeduje kvalitetu, to uopšte nije sporno, igraju velike utakmice, iz tih su osvojenih metara, nagazna mina. Manjak pritiska i grupa vrlo talentovanih igrača mogli bi ovu ekipu pretvoriti u jedno od najvećih iznenađenja prvenstva.
Minus
Problem je manjak iskustva na velikim takmičenjima, te upitan pobjednički mentalitet. Često im nedostaje pravi završni pas, a ni efikasnost im nije zavidna. Mladi igrači, iako talentovani, nemaju iskustva velikih turnira, a opšta vrijednost ekipe nije na razini svjetskog vrha.
Jesu, brzi su, neumorni i žilavi, no s manjkom taktičke discipline, koja će im na Mundialu protiv mnogo jačih protivnika itekako značiti, teško mogu učiniti išta više od coubertinovske – nastupiti. ‘Tanki’ su sa klupom, ali oprez je poželjan.
Ispadanje u prvoj fazi takmičenja svakako bi bio neuspjeh za ovu selekciju jer imaju iskustvo s brazilskog Mundiala i francuskog euro-prvenstva, a ujedno i kvalitetu više u mladim igračima koji su željni dokazivanja i na ovom takmičenju. U Brazilu su stigli do osmine finala, možda im je i u Rusiji ta sudbina ponovo namijenja.
U samoj igri Švicarci se uzdaju u veliku disciplinu, čvrstu odbranu i solidne kontranapade u kojima imaju dobar postotak realizacije. Behrami, Shaqiri, Džemaili i Xhaka su jako dobri igrači, već su mnogo godina internacionalci, danas su važni igrači Udinesea, Stoke Cityja, Bologne i Arsenala, ali objektivno nisu klasa koja bi sama mogla riješiti jake utakmice. Haris Seferović i Eren Derdiyok su prvi strijelci ekipe ali, istina, nemaju neku fudbalsku biografiju. A, sve to zvuči jako skromno. Iluzorno je očekivati neki veći poduhvat u Rusiji, ali ekipno, do izmaka samih čula, drugi krug im je lako dostižna realnost.
