FK Sarajevo danas slavi 74. rođendan. Tim sa Koševa formiran je 24. oktobra 1946. godine, a osnivačka skupština održana je u velikoj dvorani FIS-a. Tada su bili prisutni najugledniji predstavnici političkoj i javnog života grada na Miljacki. Upravo taj dan započeo je djelovanje klub koji je prvobitno nosio naziv Torpedo, a to ime predložio je Šefket Maglajlić koji je boravio u Moskvi i naglasio kako mu se svidjela igra moskovskog Torpeda. Tada je za predsjednika izabran Safet Džinović, potpredsjednici su bili Vojo Marković i Alojz Stanarević. Ipak, uskoro nakon toga mijenja se ime u FK Sarajevo. Bordo tim je jedan od najpopularnijih kolektiva u BiH. Mnogim navijačima je jedna od životnih svetinja.
Piše:Edin Isanović
Sedam puta prvaci države
Bordo tim u svojoj historiji osvojio je sedam naslova prvaka (dva puta prvaci Jugoslavije, pet puta prvaci BiH). Isti broj naslova prvaka ima i Željezničar i rekorderi su. U Kupu BiH tim sa Koševa ima šest trofeja. U bogatoj historiji kroz klub je prošlo stotine ljudi, uglednika i cijenjenih imena javnog i političkog života glavnog grada BiH. Svi zajedno ugradili su preko sedam decenija života, svog znanja i truda kako bi klub koračao stazama uspjeha. Bez dvojbe, Sarajevo ima veliku vojsku navijača koji su garancija kako će se bordo zastava vijoriti u godinama koji dolaze.
Utakmice su se prvo igrale na Skenderiji
Bordo tim je na početku svoje utakmice igrao na stadionu na Skenderiji. Bolji poznavaoci prilika ističu da je to bilo staro armijsko igralište, namijenjeno vojnim licima. Osnovna svrha bila je održavanje fizičke spreme. Ulaz je bio na mjestu gdje su danas stepeništa od platoa. Prije Drugog svjetskog rata na pomenutom igralištu su igrali RFK Hajduk, Sloga, Đerzelez… Međutim, nakon uklanjanja stadiona “Šesti april“ na Skenderiju su preselili Željezničar, Sloboda, Udarnik, Sarajevo, Bosna, Romanija (poslije Partizan), Pofalićki i mnogi drugi. Zanimljivo, upravo su svoju nogometnu karijeru mnogi igrači Sarajeva počeli pisati na ovom terenu. Tu prije svih mislimo na Biogradlića, Ferhatovića, Mušovića… Stadion je imao skoman kapacitete, ali kada je gostovala Velika četvorka znalo se okupiti pet do deset hiljada gledatelja. Kasnije je Sarajevo svoje utakmice počelo igrati na Koševu koji je i danas dom aktuelnih bh. prvaka.
Prva titula je stigla u grad na Miljacki 1967. godine
Prvi značajniji uspjeh ostvarila je generaciji koja je Bordo timu donijela prvi trofej u historiji u sezoni 1966./67. Osim naslova prvaka igrali su finale Kupa maršala Tita, odmjerila snage sa slavnim Manchester Unitedom u tadašnjoj Ligi šampiona. Sjajni nastupi bili su inspiracija navijačima da se tada pjeva: “Dva Boška na dva čoška, Musemija u sredini za pobjedu ne brini”. Dres Sarajeva tada su nosili: Sirćo, Fazlagić, Muzurović, Jasenković, Bajić, Prljača, Prodanović, Šiljkut, Musemić, Blažević, Antić, Vujanović,Beatović, Mandić, Dilberović, Maglajlija, Makić, Asim Ferhatović (odigrao pet utakmica),Vujović i Muftić. Prvi šef sruke bio je Miroslav Brozović, pomoćnik Franjo Lovrić, dok je Ibro Biogradlić bio tehnički rukovodilac, a igrao je utakmice prve polusezone. U sezoni 1966./67. Sarajevo je imalo 18 pobjeda, 6 remija i 6 poraza. Gol razlika bila je 51:28. Drugo mjesto pripalo je Dinamu, dok je treći bio beogradski Partizan. To je ujedno bio prvi klub iz BiH koji je dotakao vrh u izuzetno kvalitetnoj ligi.
Tim sa Koševa postao je prvi klub koji je izvan Velike četvorke osvojio dva naslova
Do nove titule pristalice Bordo tima morale su čekati do 1985. godine. Tim sa Koševa postao je prvi klub koji je izvan Velike četvorke osvojio dva naslova. Kasnije je to još uspjela i Vojvodina. Upravo zbog te generacije Sarajevo je dobilo mnogo navijača širom bivše Jugoslavije. Generaciju koju su sa klupe predvodili Boško Antić i Mirsad Fazlagić činili su: Đurković, Radeljaš, Kapetanović, Jozić, Janjoš, Hadžibegić, Jakovljević, Meradanović, Musemić, Vukićević, Pašić (kapiten), Milak, Švrakić, Hadžialagić, Raičković, Petrović, Nikolić….bez dvojbe je jedna od najboljih u bogatoj klupskoj historiji kluba iz Titove 38/b. Na kraju su dotakli vrh u sezoni 1984./85. Imali su 48 bodova, četiri više od drugoplasiranog Hajduka. Antićevi izabranici upisali su 19 pobjeda, 10 remija i 5 poraza uz gol razliku 51:30. U posljednjem kolu na Koševu je pred 45 hiljada gledatelja savladana Crvena zvezda 2:1 (pogađali Musemić i Jakovljević) i na taj način je Bordo tim osigurao titulu, ali i veliko slavlje na ulicama grada na Miljacki.
Godina za godinom…
Nakon osamostaljenja BiH Sarajevo je učestvovalo u formiranju bh. lige, zajedno sa ostalim klubovima. Prvu poslijeratnu titulu koševski tim osvaja 1999. godine. Tada su suvereno završili na prvom mjestu. Premda se trebao igrati play – off, to se nije desilo pa je NSBiH naslov dodijelio Bordo timu. Tada je ekipu sa klupe vodio Nermin Hadžiahmetović. Ostvarni su relativno dobri rezultati i u Evropi. Navijači pamte sjajne nastupe protiv Bešiktaša u Istanbulu, rumunskog Rapida na Koševu. U prvenstvu su igrači u bordo majicama ponovo dotakli vrh 2007. godine. Sa klupe ih je tada vodio Husref Musemić, Nakon toga ponovo je uslijedio sušni period osim 2009. godine kada je ostvaraneo nekoliko zapaženih rezultata u Evropskoj ligi. Stigli su do play-offa gdje ih je zaustavio rumunski Cluj. Do nove titule u Titovoj 38/b čekali su sve do 2015. godine. Dolaskom većinskog vlasnika Vincenta Tana slagao se mozaik. Pravila se ekipa koja je dugoočekivani naslov trebala da vrati na najveći bh. stadion. Igrači u bordo majicama shvatili su da je ključno da zajedništvom mogu napraviti dobar rezultat. Tokom sezone bilo je uspona i padova. U sezoni 2014/15. tim sa Koševa imao je fantastičnu podršku, kako na Koševu tako i na gostovanju. Bitka se vodila sa ljutim rivalom Željezničarom. No, Dženan Uščuplić je uspješno vodio ekipu koja je na kraju dotakla vrh.
Najuspješnija generacija kluba postala je ona koja je u sezoni 2018/19 osvojila duplu krunu. Generacija Sarajeva igrala je sjajan nogomet. Suparnike lome ritmom, akcijama, šanasma i golovima. Na kraju su u prvenstvu dotakli vrh, a imali su od Zrinjskog pet bodova više.
U finalu Kupa BiH su u dvomeču bili bolji od Širokog Brijega i generacija koja je imala ”ono nešto” uspjela je, prvi put od 1946. godine, donijeti oba trofeja na najveći bh. stadion. Slavilo se ispred Vječne vatre. Strateg koji je osvojio ove trofeje je – Husref Musemić. Naslov prvaka odbranjen je i naredne sezone koja je prekinuta zbog pandemije korona virusom. Odigrane je dvokružni sistem (svako sa svakim dva puta) i prvenstvo je prekinuto. Čelnici Saveza tim sa Koševa proglasili su prvakom, a Vinko Marinović je upisao još jedan trofej koševskom timu.
U Kupu BiH Bordo tim je šest puta dotakao vrh 1997., 1998., 2002., 2005.,2014. i 2019. dok su Superkup BiH osvojili 1997. Najveći uspjesi u Evropi u ligi Jugoslavije: – 1/8 finala Kupa sampiona (1967/68) – 1/8 finala Kupa UEFA (1982/83). Najveći uspjesi u Evropi u bh.ligi – 1. kolo Kupa UEFA (2002/03, 2007/08) – 3. pretkolo Lige Prvaka (2007/08) – 4. pretkolo Evropske lige (2009. i 2014.2020.).
Najveći od najvećih je – Hase
Za sve navijače Sarajeva najveća legenda kluba je – Asim Ferhatović Hase. Preminuo je 1987. u 54. godini života. Bio je genijalan igrač. Izuzetno vezan za FK Sarajevo i glavni grad BiH. Asim Ferhatović bio je rođen za nogomet. Godinama je bio jedan od najboljih nogometaša bivše Jugoslavije, a u sezoni 1963./1964. upisan je kao prvi strijelac prvenstva sa 19 golova. Uspješan sportista koji je bio prije i iznad svega čovjek kojem su jednom zauzeta načela bila i ostala svetinja. Imao je dosta obožavatelja koji su bili impresionirani njegovim likom i djelom. Kratko vrijeme proveo je u Turskoj, u Fenerbahčeu. No, poslije odigranih devet utakmica vratio se u grad podno Trebevića. Tada je rekao čuvenu rečenicu koja se i danas prepričava među navijačima Sarajeva.
”Ne mogu, brate, ja igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im. Bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu igrati samo u Sarajevu”, kazao je Hase ono što su neki novi klinci oslikali na zidu pomoćnog stadiona Koševo kao podsjetnik na romantičnu privrženost Haseta svom gradu i klubu.
Najveći bh. stadion nosi ime po njemu, a u neposrednoj blizini jedna ulica, također, zove se po velikanu bh. nogometa. Veliki trag u koševskom timu ostavio je bivši selektor bh. nogometne reprezentacije Safet Sušić. Osvajao je simaptije širom bivše Jugoslavije svojim potezima.
