Na Mundijalu u Italiji 1990. godine nogomenta reprezentacija Jugoslavije stigla je do četvrtfinala gdje je eliminisana od Argentine, nakon izvođenja jedanaesteraca.
Ipak, po mnogo čemu ova generacija se razlikovala od ostalih. Imala je najviše igrača iz Bosne i Hercegovine, a s klupe ih je predvodio Ivica Osim, dok su mu pomagali Džemaludin Mušović i Rizah Mešković.
U grupi su Plavi poraženi od Njemačke 4:1, ali su nakon toga savladali Kolumbiju 1:0 i Ujedinjene Arapske Emirate sa 4:1. U šesnestini finala snage su omjerili sa Špancima.
Tog 26. juna u Veroni Plavi su stali nasuprot Španije. Igrači jugoslovenske reprezentacije najavili su kako će biti silno borbeni, vođeni nacionalnim nabojem i da će otvorenog garda pokazati svu raskoš.
Osimovi izabranici držali su spoznaju kako Španci ne preskaču igru, imaju mnogo sitnih pasova, trude se da budu maksimalno brzi i da žele da se lopta što brže prebacuje u vrh napada ili na krila.
Ključnu ulogu imali su igrači sredine terena – da zaustave napade Crvene furije.
Taktički je selektor sjajno postavio utakmicu. Plavi su kontrolisali meč. Fantastičnu akciju izveli su Brnović i Vujović.
Ovaj drugi je nakon lažnjaka centrirao, a Katanec je loptu glavom prebacio na drugu stativu gdje je dočekao Stojković i maestralno pogodio za 1:0.
No, kasnije su Španci poravnali pa je utakmica otišla u produžetke. Razigrani i samouvjereni vođa u toj utakmici Piksi postigao je kasnije i drugi gol iz slobodnog udarca. Ponovo Stojković pogađa, a ova utakmica bila je njegovo remek djelo.
Zanimljivo, trijumf u Italiji slavio se širom Jugoslavije, a najveće slavlje bilo je u Sarajevu gdje je na ulice izašlo oko 50 hiljada ljudi, što je zabilježilo sarajevsko Oslobođenje.
