IntervjuSport

[life intervju] Almir Seferović: Najdraža pobjeda u karijeri je protiv Atromitosa u Grčkoj

0
[life intervju] Almir Seferović: Najdraža pobjeda u karijeri je protiv Atromitosa u Grčkoj, Life.ba

Almir Seferović je jedan od najboljih i najuglednijih nogometnih kondicionih trenera u BiH. Ovaj posao Seferović obavlja nakon što je završio nogometnu karijeru tokom koje je igrao za Radnik iz Hadžića, Sarajevo, Velež, Olimpik, visočku Bosnu, bugojansku Iskru i Jedinstvo iz Bihaća.

Almir je individualno trenirao ili još trenira mnoge nogometaše, među kojima su Haris Duljević, Josip Kvesić, Eldar Hasanović, Ivan Lendrić, Aleksandar Kosorić, Gojko Cimirot i Armin Hodžić.

U karijeri je s dosta uspjeha radio u Al Ittihadu, reprezentaciji Tadžikistana, Sarajevu, Slobodi, Željezničaru. Potom je boravio u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta – u kineskom Dalianau. Nakon povratka iz Kine priključio se Olimpiku, a posljednji angažman imao je u zeničkim crveno-crnima.

U razgovoru za Life.ba govorio je o edukaciji, radu i Čeliku, prisjetio se najljepših trenutaka na Koševu, a govorio je o radu u Slobodi i Željezničaru.

[life intervju] Almir Seferović: Najdraža pobjeda u karijeri je protiv Atromitosa u Grčkoj, Life.ba

Almir Seferović

Piše:Edin Isanović

Možete li na početku reći, kako Vam je bilo na edukaciji u zagrebačkom Dinamu gdje ste nedavno boravili?

Pa, ovaj petodnevni boravak u Zagrebu sigurno je dobrodošao u ovom trenutku. Bio je zaista edukativnog karaktera. Ljudi iz Dinama su mi izašli u susret, bez obzira na svoje obaveze i aktuelnu situaciju u kojoj se svi nalazimo. Bili su na raspolaganju od šefa stručnog štaba Igora Jovičevića, preko pomoćnika Damira Krznara, te dva kondiciona trenera Ivana Stefanića i Stipe Marine. Također, Robert Botunac, momak koji je glavni za individualne treninge u omladinskom pogonu, je bio tu kako bi pomogao. Uglavnom svi su bili na raspolaganju cijelo vrijeme. Onakav odnos i ponašanje može biti samo primjer kako se treba odnositi i prema nogometu, kao i profesionalnim uslovima u kojima rade.

U posljednjoj sezoni radili ste u zeničkom Čeliku. Kakve dojmove nosite?

To je jedno veliko iskustvo za mene. Vidjeli ste i turbulencije koje je klub imao. Bez obzira na sve, to je veliki klub – među najboljim u BiH. Velika je šteta ovo što se desilo Zeničanima. Nisu zaslužili da presele u niži rang. I zbog navijača, a i samog grada Zenice. Siguran sam da se prvenstvo nastavilo da bi Čelik završio iznad zone ispadanja. Znate i samo da je klub izgubio tri boda koja je pošteno osvojio za zelenim stolom. Da su tada protiv kluba upotrijebljene četiri disciplinske mjere – oduzeta su tri boda, registrovano je 3:0 za Željezničar, novčana kazna i igrači koji su imali kartone nisu mogli igrati sljedeće kolo. Do naredne utakmice izmirene su sve obaveze koje su bile na teretu. Vrijeme je pokazalo kako su baš ta tri boda bila odlučujuća da se klub nađe u zoni ispadanja. 

Da li ostajete da radite u Zenici?

To još ne znam, ugovor traje do kraja juna. Vidjet ćemo gdje će se klub takmičiti, jer je bilo govora o proširenju lige. Također, neki predviđaju i crni scenarij da se klub može ugasiti. Premda, ni Zenica niti navijači neće to dopustiti. U to sam siguran. Ja sam bio imenovan za prvog šefa struke i nedavno sam to rekao u medijima da je to, zaista, velika čast. Igrači i navijači su to tražili. Bili su zadovoljni radom, ponašanjem i odnosom prema klubu. Smatram kako je napravljena vještačka netrpeljivost između Zenice i Sarajeva. Drago mi je što su danas odnosi mnogo bolji. Vidjeli ste kako je FK Sarajevo igrao na Bilinom polju evropsku utakmicu. Možda će i ove sezone to ponoviti. Sve to ohrabruje.

Bez dvojbe, Čelik je veliki klub. Iz Vašeg iskustva možete li reći kako se doveo u ovako neugodnu situaciju?

Ne bih ja sada ulazio u neke detalje, mogu pričati o situaciji u posljednjoj godini u kojoj sam radio. Dakle, na početku sezone Zeničani su bili na diobi prvog mjesta. Sjetit ćete se da je tada na tribinama bilo 10, 12 i 14 hiljada gledatelja. Onda krenu loši rezultati. Razlog? Kašnjenje u isplatama plata, odgađanja. To je utjecalo na psihu igrača. Ponavljam, ovo je velika šteta što se desilo klubu.

U karijeri ste od bh. klubova radili u Sarajevu, Slobodi, Željezničaru, Olimpiku i sada u Čeliku. Gdje Vas možemo očekivati u budućnosti?

Sve je otvoreno. A raditi za sve klubove koje ste nabrojali je velika čast. Moram spomenuti i Olimpik koje sjajno vode čelni ljudi kluba i zaslužuju da igraju u elitnom razredu bh. nogometa.

Bili ste član ekipe FK Sarajevo koja je osvojila nacionalni kup, titulu i igrala play-off Evropske lige. Šta pamtite iz tog perioda?

LIFE:  Michael Jordan: Rasizam i nasilje nad nebijelcima duboko ukorijenjeni u SAD-u

Velika je privilegija bila raditi tri godine u Sarajevu, osvojiti trofeje i igrati sjajne evropske utakmice. Osim toga, tada je pokrenuta reforma kluba koja i danas daje rezultate. Tim sa Koševa je organizacijski napravio korak ispred, bio sam tada unutra i bila je čast sarađivati sa Musemićem, Jarnijem, Kodrom i Uščuplićem. Pamtim da je ta ekipa Sarajeva bila toliko psihički jaka da je nakon poraza od Haugesunda na Koševu pobijedila u Norveškoj. Ili recimo nakon izgubljenog meša od  Atromitosa na najvećem bh. stadionu uspjela slaviti u Grčkoj. Taj trujumf u Atini od 3:1 nakon produžetaka i plasman dalje je meni najdraža pobjeda u karijeri.  Nakon toga smo ugostili Borussiju Moncehengladbach. Koševo je bilo puno. Tadašnji trener Favre mi je rekao kako je okršaj na Koševo po statističkim podacima bio na nivou utakmice u Bundesligi. 

Bordo tim je u to vrijeme često pobjeđivao rezultatom 3:1. Je li bilo neke zezancije na taj račun?

Jeste, bio je taj rezultat baš često. Slavimo u Atini 3:1, a onda odemo avionom u Banju Luku kao prva ekipa u ligi i slavimo istim rezultatom. Nakon energetski iscrpljujuće utakmice u Grčkoj uspjeli smo slaviti u gradu na Vrbasu. Pamtim i izjavu tadašnjeg trenera Borca, a aktuelnog Sarajeva Vinka Marinovića. Naglasio  je kako ga niko nije tako nadigrao kao Sarajevo. Bio je to jedna sjajan period. Nikada neću zaboraviti razmišljanje igrača, bili su uvjereni da ćemo pobijediti u tim ključnim mečevima. Nevjerovatno je bilo to samopouzdanje. Pamtim taj uzvratni dvoboj u Grčkoj i vjerovali smo u prolaz – baš svi. Dženan Uščuplić je sjajno vodio utakmicu u Atini. Uložio je puno energije, kada smo dali treći gol i ona je slavio, iako je smiren po prirodi. Najažim se kada i ovo pričam. Čelnici Atromitosa su već bili kupili karte za Nyon jer su bili uvjereni kako idu dalje. No, istakao bih kako su bili izuzetno korektni ljudi iz Atromitosa jer su na zagrijavanju pustili pjesmu ‘Sarajevo, ljubavi moja’. Iznenadili su nas pozitivno.

Kada se jedan bh. klub može plasirati u grpnu fazu evropskih takmičenja?

Mislim da treba veći broj stranaca u klubovima, to bi povećalo kvalitet. Jer bi tada klubovi koji imaju sređeni finansijsku situaciju ulagali još više. Sada je teško doći i do play-offa. Pomjeranje granice sa stranicima bi bilo dobro za bh. nogomet.

Radili ste u Slobodi koja je u to vrijeme imala sjajnu ekipu, ali na kraju nije osvojila niti jedan trofej. Ostaje li žal zbog toga?

Da bi ste osvojili tutulu trebate imati igrače koji su već osvajali trofeje. Mi smo bili na dva fronta, igrali vrlo dobro. I u ključnim momentima smo pokleknuli. Recimo, dođe ti Drina na Tušanj koja je već ispala i pobjedi vas. Onda je krenulo to razočarenje. Sloboda je teda imala sjajnu generaciju i trebala je osvojiti trofej.

Radili ste sa Slavkom Petrovićem u FK Željezničar. Kako je bilo na Grbavici?

Moram prvo spomenuti da sam ja i čitav stručni štab na ružan način smijenjen u Sarajevu. Samo su nas zovnuli jedan dan i rekli da idemo. To je bilo tri mjeseca nakon osvojene titule. Radio sam onda u Slobodi i bilo je lijepo. Potom sam se sa Husićem usmeno dogovorio o nastavku saradnje, a zvalo me Sarajevo. Nisam htio zbog tog obećanja, a onda su mi iz Slobode naglasili kako se ne uklapam u budžet. A Bordo tim je u međuvremenu angažovao trenera. Onda se javio Željezničar. Otišao sam iskreno sa strhom, ali sam prihvaćem odlično. Ljudi su me fantastično primili. Tada je bio predsjednik Misimović, navijači su bili izuzetno korektni s obzirom da sam došao s Koševa. Po lijepom pamtim taj period. Bilo je malo provokacija od strane navijača Sarajeva, ali svi znaju da nikada nisam rekao niti jednu ružnu riječ za Bordo tim. Taj klub mi je dao ime i identifikaciju po kojoj se poznajem. Nakon toga sam radio u Kini, pa Olimpik i onda Čelik.

Pitanje za kraj – koliko će pandemija korona virusa imati utjecaj na budućnost nogometa?

Mislim puno. Dugo više neće biti ništa isto. A utakmice bez gledatelja izgledaju ružno, kao prijateljski meč. Svaka utakmica je kao generalna proba.

Facebook komentari

You may also like

Comments

Leave a reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *