Hidajet Hankić (25) je aktuelni golman rumunskog Botosanija. Trenutno su na četvrtom mjestu u prvenstvu i cilj je da se pokuša izboriti Evropa. Hidajet je rođen u Austriji i njegov nogometni put je počeo u Wolfsbergu gdje je prošao sve kategorije, a onda je karijeru nastavio u Akademiji Linza. Potom je preselio u Mlada Boleslav gdje je sa 19 godina debitovao u elitnom razredu češkog nogometa protiv Sparte iz Praga. Onda se ponovo vratio u zemlju podno Alpa gdje je nastupao za Austria Salzburg i Blau Weiss Linz, da bi potpisao kasnije za Wacker Innsbruck i poslije jedne sezone dobio je poziv da preseli u Rumuniju. I učinio je pravi potez. Svojim čudesnim intervencijama često ”diže” ekipu i već je postao ”tiha patnja” klubova u ovoj zemlji. Stoga su čelnici Botosanija odlučili da mu ponude novi ugovor. U razgovoru za Life.ba Hankić je govorio o svojim počecima, ambicijama aktuelnog kluba, rumunskom nogometu i triku koji je izveo protiv Cluja. Na kraju je spomenuo i Premijer ligu naše zemlje, ali i reprezentaciju BiH.
Piše:Edin Isanović
Na početku je ispričao kako je potekla cijela priča.
”Treniram nogomet od svoje šeste godine. Naravno, kao i većina počeo sam kao igrač. No, na jednom turniru povrijedio nam se golman, tako da sam ja stao među stative. Jednostavno, zaljubio sam se u tu poziciju jer sam osjetio koliko je bitna uloga čuvara mreže. Nosi veliku odgovornost, a meni to godi”, istakao je Hankić.
Potom je naglasio kako je preko Austrije i Češke stigao u Rumuniju.
”Sve je počelo u zemlji podno Alpa – u Wolfsbergu. Tu sam prošao sve kategorije, a onda sam preselio u Akadmiju Lask Linz. Tu sam proveo dvije sezone, a onda potpisao sa 16 godina svoj prvi profesionalni ugovor sa Mlada Boleslav. Imao sam čast da sa 19 godina debitujem u elitnom rangu. Branio sam u okršaju protiv Sparte iz Praga. Nakon toga sam otišao u drugu ligu Austrije da steknem iskustva u seniorskom nogometu. Tu sam nastupao za Austria Salzburg i Blau Weiss Linz. Nakon tri sezone u drugoj ligi prelazim u Bundesligu u Wacker Innsbruck. Poslije jedne sezone dobijam poziv iz Rumunije od FC Botosani. ‘Zapao sam im za oko’ na utakmici protiv RB Salzburga. Tada je iz Botosanija otišao austrijski golman Martin Fraisl pa su vidjeli optimalnu zamjenu za njega, u meni. Iskreno, bio sam na početku skeptičan jer nisam ništa znao o rumunskom nogometu. Ipak, brzo sam se pozitivno iznenadio kako je liga na izuzetno visokom nivou. Botosani je poznat po tome da je odskočna daska igračima, a njihova filozofija je da prodaju igrače i žive od toga”, istakao je naš sagovornik.
Potom je napomenuo kako u ovoj sezoni njegov klub pruža sjajne partije.
”U aktuelnoj sezoni uspjeli smo da se kvalifikujemo za Play – off što se prvi put dešava u historiji kluba. Imamo velike šanse da izborimo Evropu ako Steaua osvoji nacionalni kup ili ako budemo među prva tri mjesta. Trenutno smo četvrti na tabeli”.
Ispričao je kako je u kup utakmici protiv Cluja došao na ideju kako da jednim trikom zbuni protivničke igrače prilikom izvođenja jedanesteraca. Utakmica se nakon 120 minuta igre okončala bez pobjednika.
”Protiv Cluja sam prišao prije penala do trenera golmana i pitao ga za upute gdje ko puca. Pokazao mi je papir i većinom su svi igrači bili prekriženi jer su bili izmijenjeni do tada. Nikakve informacije nisam imao. Ipak, zamlio sam ga da mi otkine komad papira. Pitao me – Zašto? Rekoh, ništa ne brini – vidjet ćeš. Sjetio sam se Lehmanna sa Mundijala. No, za razliku od njega moj papir je bio prazan. Znao sam da su igrači umorni poslije 120 minuta i htio sam iskoristit taj mali trik da ih još dodatno izbacim iz takta. Da ih dovedem do razmišljanja. Na kraju – sreća. Ispostavilo se da je urodilo plodom i prošli smo dalje”.
Hankić je naglasio kako prati dešavanja u Premijer ligi BiH.
”Teško je izdvojiti sad jedan klub kojeg simpatišem pored Želje, Sarajeva… Na kraju, ako bi stvarno morao nekog podvuči to bi bio mostarski Velež. Kao dijete sam navijao za njih dok je branio tamo Emir Hadžiđulbić i kada ih je vodio Abdulah Ibraković. Otac mi je isto puno pričao o njima još iz dana u Jugoslaviji, o Enveru Mariću i Vahidu Halilhodžiću”.
Na kraju smo ga pitali da li ima želju da u budućnosti stoji među stativama bh. reprezentacije. Odgovor je bio znakovit.
”Kome nije želja da brani na golu reprezentacije svoje zemlje? Ta ljubav prema nacionalnom timu se rodila na Koševu protiv Danske 2003. godine. I nikada neće prestati”, zaključio je Hankić.
