Priča koja je ujednila prvo BiH a potom i region, u kojoj, bez obzira što se dešava na Balkanu, osim pozitivne atmosfere, druženja i istinskog sportskog navijanje, nema ništa provokativno još manje negativno ili uvredljivo, jeste ona koju nam otkrivaju strastveni navijači F.C Liverpoola sa naših prostora, ujedinjeni u Fan klubu LFC BiH, odnosno zvanično OLSC Bosnia&Herzegovina (Official Liverpool Supports Club).
„Fan klub je nastao nekada 2008. godine i sve je krenulo vrlo neformalno po društvenim mrežama i forumima. Tada nas je bilo nekoliko desetina, dok danas iza fan kluba stoji nekoliko hiljada simpatizera“, na početku razgovora za life.ba otkriva nam Mirza Efendić, jedan od osnivača koji s ponosom ističe kako se od tada do danas navijači u regionu često okupljaju kako bi zajedno bodrili svoj omiljeni, najtrofejniji engleski klub.
„Liverpool je specifična priča i ona ruši sve predrasude i barijere među ljudima. Nebitno je ko ste, kako se zovete i odakle dolazite dok god gajite vrijednosti koje ovaj klub personificira, a to su prije svega prijateljstvo, odanost, ljubav i poštovanje. Do sada smo se okupljali u svim zemljama regije, negdje i po dva puta. Beograd, Zagreb, Ljubljana, Kotor, Skoplje i naravno Sarajevo iz kojeg je sve i krenulo, glavni su centri regionalnih okupljanja, dok smo u BiH ostali dužni samo Krajini, gdje se planira uskoro i jedno veliko državno okupljanje“, kaže.
Kako je nastala ova „regionalna porodica“, kada su zvanično dobili status OLSC, gdje se najčešće okupljaju, da li će formirati udruženje te koliko su doprinijeli izdavanju knjige „Nikad nećeš hodat sam“, u kojoj je predgovor pisao Dejan Lovren, štoper Liverpoola, otrkivamo u nastavku našeg razgovora sa Mirzom.
- Sve je počelo u BiH, sa pojavom društvenih mreža, ali ste se brzo proširili i na region. Iz kojih sve ex-Yu zemalja okupljate navijače i da li razmišljate o osnivanju udruženja?LFC BiH ili da budemo precizni OLSC Bosnia&Herzegovina (Official Liverpool Supports Club) je vjerovatno prvi pravi oblik organizovanja navijača Liverpoola u nekoj ex-Yu zemlji. Vrlo brzo su se tih godina uspostavili kontakti širom regiona i uskoro je svaka zemlja imala jednu takvu vrstu strukture. Možemo reći da smo bili inicijalna kapisla za stvaranje jedne velike regionalne porodice.
Zvanično udruženje građana, kao takva forma, još nije osnovano. U planu je ove godine da se i taj dio formalizuje. Do sada nije bilo potrebe za takvim oblikom formalnog organizovanja jer svuda u svijetu funkcionišu udruženja navijača i u neformalnom obliku, što je LFC-u sasvim OK.
- Koliko vas ima u BiH, i gdje su navijači ovog kluba najmnogobrojniji? U BiH sasvim sigurno ima nekoliko hiljada navijača i simpatizera kluba. Na svim državnim okupljanjima taj broj bez većih problema premaši stotinu, pa nekada i po nekoliko stotina navijača iz bukvalno svih krajeva BiH.
Teško je reći u kojem gradu nas ima najviše, ali svakako Sarajevo kao glavni i najmnogoljudniji grad ima najveću aktivnu fan bazu, za kojom iskreno ne zaostaju nimalo ni ona u Mostaru i Tuzli. U nekoliko zadnjih godina Banja Luka i Krajina imaju itekako reprezentativnu brojku i možemo slobodno reći da su najbržerastuće mini regije, uz naravno ostatak Hercegovine, srednje Bosne ali i Bijeljinske i posavske regije.
- 2016. ste od strane kluba ste oficijelno priznati. Koje uslove ste morali zadovoljiti i koliko vam to znači?
Moram priznati da smo mi jedan od zadnjih fan klubova iz regije koji su dobili status OLSC-a iako smo sasvim sigurno najorganizovaniji i najduže imamo formalnu saradnju i komunikaciju s Klubom. Naš predsjednik Mahir Kalota i ja smo nekako svu ovu priču najviše gurali da ona ugleda ovu formalnu formu i da nije bilo njega, pitanje je gdje bi i na šta bi ličio Fan klub danas.
Kuriozitet je i to da smo mi jedan od rijetkih Fan klubova koji su zvanično dobili poziv da apliciramo jer je naš radi bio praćen i prepoznat. Uradili bismo mi to i mnogo prije, ali se prosto nisu stekli, tada nama neophodni, infrastrukturni uslovi da prihvatimo status. Ponajviše radi društveno-političke složenosti BiH, gdje smo imali veliki broj naših navijača registrovanih u nekim drugim okolnim zemljama. Važno je istaći da smo mi i tokom OLSC statusa radili na objedinjavanju te fan bazi i prenosu registracija, te je o svemu tome Klub bio upoznat svo vrijeme. Iznenadili biste se koliko njih zanima kompletna situacija i sve ono što rade fan klubovi u regiji.
Pored nekih formalnih uslova poput minimalnog broja simpatizera, pratilaca i sl., ključni uslov za apliciranje je bio imati minimalno 15 zvaničnih klupskih Membership članova. Oni prilikom registracije na zvaničnoj web stranici pripajaju svom članstvu zemlju i to je za nas bio izazov ranijih godina. S obzirom da ti membershipovi nisu baš ni jeftini, teško je bilo očekivati da mali fan klubovi iz siromašnijih regija Europe imaju puno više od 15 članskih kartica. Za taj broj se dobija status RED i to je dovoljno za OLSC aplikaciju. Danas se mi možemo pohvaliti najvećim GOLD statusom koji jedan OLSC može dobiti, a za to je potrebno minimalno 50 godišnjih članarina kod kluba. Mi se polako približavamo rekordnom broju od 100.
- Koje pogodnosti imate na osnovu tog statusa?
Pogodnosti je mnogo. Najznačajnija je pristup kartama za utakmice na domaćem Anfieldu. Ove godine smo poslali i prvu delegaciju na najveći otočki derbi, protiv Manchester Uniteda, a uskoro idu i delegacije na još nekoliko utakmica do kraja sezone. Pored toga, tu su pristupi raznim informacija, popustima, sadržajima i mnogo toga.
- Šta su sve uslovi da biste zadržali status officijelnog ogranka, odnosno brancha?
Na ovo pitanje sam već na neki način odgovorio ranije, a ključna stvar ostaje broj registrovanih klupskih članarina i s obzirom na naše trendove, mislim da ovaj status nije više upitan za našu zemlju.
- Vi ste prije svega jedna velika online zajednica. Koliko imate adminstratora Facebook page-a gdje objavljujete aktuelnosti? Broj ljudi koji stoji iza onoga što ljudi mogu vidjeti online varira od 8 do10. Sam admin tim se mijenjao godinama ali nekoliko ljudi je tu od početka i na neki način naša je uloga osigurati da proces uspostave jedne stalne i formalne strukture bude završen, a tom cilju smo vrlo blizu.
- Imate li u svojim redovima možda i sportskih novinara, koji vode stranicu i kako dolazite do foto i video materijala?
U admin timu ima raznih zanimanja, ali trenutno nemamo profesionalnih sportskih novinara, iako moram priznati da naša dva frontmena FB Pagea, koji prevalio cifru od 20.000 pratilaca, Semir Omerović i Nikola Ilić, vrlo često svojim tekstovima i analizama, mogu da pariraju najboljim poznavaocima sportskog novinarstva, posebno kada je engleski fudbal u pitanju.
U samom regionu ima dosta sportskih novinara, navijača, čije tekstove mi vrlo rado objavljujemo i dijelimo sa širom javnošću. Dosta foto i video materijala preuzimamo iz licenciranih klupskih kanala i medija, ali vrlo često radimo i vlastite video uratke, podcaste, kao i same grafičke i vizuelne sadržaje. Klub s te strane ima jako stroge i visoke standarde i mi nastojimo pratiti to u potpunosti. Radu tima doprinosi još dosta ljudi, ali tu treba izdvojiti našu Adrijanu i vrijednu ekipu iz Sarajeva i Mostara na čelu sa Leanom, Milkom i Dubravkom. Ne bih htio da izostavim i našeg Darku, poznatijeg kao Amidza Dacho, koji je jedan od starijih i iskusnijih navijača, koji je također dao svoj značajan doprinos u nekim ranijim godinama kada je bio aktivan član admin tima. Da sve ljude zaslužne za rad OLSC-a svih ovih godina pobrojimo, trebalo bi nam nekoliko članak, zato neka se ne naljute oni koje nisam stigao pomenuti.
- Gdje se najčešće nalazite, i kako izgledaju vaša regionalna druženja? Gdje su sve bila do sada?
Svako utakmica je propraćena lokalnim okupljanjima u većim gradovima. Godišnje se uradi i nekoliko državnih okupljanja gdje zaista dođu navijači iz cijele države, a nerijetko nam se pridruže i komšije.
Liverpool je specifična priča i ona ruši sve predrasude i barijere među ljudima. Nebitno je ko ste, kako se zovete i odakle dolazite dok god gajite vrijednosti koje ovaj klub personificira, a to su prije svega prijateljstvo, odanost, ljubav i poštovanje. Do sada smo se okupljali u svim zemljama regije, negdje i po dva puta. Beograd, Zagreb, Ljubljana, Kotor, Skoplje i naravno Sarajevo iz kojeg je sve i krenulo, glavni su centri regionalnih okupljanja, dok smo u BiH ostali dužni samo Krajini, gdje se planira uskoro i jedno veliko državno okupljanje.
Sarajevo, Mostar, Zenica, Banja Luka, Tuzla, samo su neki od gradova gdje su dosada u više navrata organizovana državna okupljanja. Posebno želim izdvojiti Shankly’s pub u Mostaru i našeg Gogu koji je osnivanjem ovog LFC puba u Mostaru razbio barijere i granice među mladim ljudima stvarajući pravu malu Liverpool oazu za sve navijače i ljubitelje dobre kuhinje. Tu možete sresti i ljute mostarske rivale, navijače Zrinjskog i Veleža, a koji također vole Liverpool, gdje ostave sva rivalstva po strani kada dođu gledati utakmice Liverpoola.
Što se tiče regionalnih okupljanja, ona su zaista spektakularna. Dolazi se na nekoliko dana, tu su razne humanitarne i društvene aktivnosti, turniri, zabave i dr., dok je naravno vrhunac zajedničko gledanje utakmice i afterparty.
- Da li se na njima nekada povede priča o lokalnim, domaćim klubovima, igri reprezentacija, ili vas te teme uopšte ne zanimaju?
Naravno. Liverpool je svakako glavna tema, ali neizostavne su priče o ostalim segmentima fudbala, reprezentacije BiH ali i reprezentacija iz regiona, naših liga i lokalnih klubova. Iako zbog opšteg stanja u regionalnom fudbalu te teme nisu ni blizu zanimljive kao engleski fudbal, one su tu i što je najvažnije nisu uzrok podijela ili nekakvih lokalnih, nacionalnih ili etničkih rivaliteta. Na gledanju utakmica Liverpoola možete vidjeti skupa ljude koji u svakodnevnim životima navijaju za različite lokalne klubove, gdje ima i ljutog rivaliteta, međutim kada Liverpool dođe na red, sve druge teme se stavljaju po strani u sav fokus ide na priču oko voljenog kluba.
- Koliko često članovi vaše grupe uspiju uživo gledati utamice u kojima igra Liverpool? Jeste li vi pratili uživo neke susrete?
Pored navedenih organizovanih posjeta, mnogo naših članova je proteklih godina u nekim privatnim aranžmanima uspjevalo otići do Engleske i naći se na stadionu i stadionima gdje je Liverpool nastupao.
Također redovno pratimo i utakmice Uefa Lige prvaka, pa smo tako imali ekipu iz BiH i na utakmici protiv Crvene Zvezde u Beogradu, te nedavno i u Salzburgu. Protekla dva finala, nekoliko polufinala i sl., imali smo naše članove koji su uživo bili na tim utakmicam a odakle su se javljali.
Naša PR menadžerica, Adrijana Prskalo je tako imala epsku posjetu Madridu prošle godine gdje je dočekala titulu prvaka Europe. Ona je krajem prošle godine izdala i knjigu pod nazivom „Nikad nećeš hodat sam“, u čijem izdavanju je OLSC BiH igrao važnu ulogu. U toj knjizi, koja je određena vrsta ličnog autobiografskog sportskog putopisa, vrlo detaljno su opisane faze osnivanja i rada OLSCa, kao i mnoge anegdote i događaji koji su na ovaj način ostali trajno upisani u ovaj roman. Velika stvar je da je Klub upoznat sa izdavanjem knjige, te da je sam Dejan Lovren, štoper Liverpoola, napisao predgovor knjizi, te se javio video porukom na promociji iste u Mostaru.
- Od kada ste Vi navijač Liverpola?Ja lično pripadam „mlađoj“ populaciji navijača i strastveni sam navijač malo više od 15 godina. Ima tu i članova koji se još uvijek sjećaju titula iz 80-ih godina, ali i onih koji najmlađih koji uspjehe najtrofejnijeg engleskog kluba prate unazad par godina.
- Koja je utakmica koju pamtite donijela najviše uzbuđenja i iznenađenja?
Sa Liverpoolom vam nikada ne može biti dosadno. Od Istanbula, preko epskih utakmica sa Dortmundom, Realom, pa sve do onih lokalnih ultra spektakl utakmica protiv Uniteda, Chelsea ili čak gradskog rivala Evertona, uvijek imaju te neke utakmice kojih se rado sjećamo i gdje pamtimo skoro svako dodavanje.
Za mene svakako najemotivnija utakmica jeste prošlogodišnji uzvratni meč protiv Barcelone na Anfieldu nakon kojeg mislim da nije bilo navijača koji nije plakao i smijao se u isto vrijeme. Nakon debakla u Barceloni i praktično nedostižnih 0:3, fantastični Origi, Gini i Trent su, bez pomoći glavnih zvijezda kluba, stigli do epskih, čarobnih 4:0 i na taj način osigurali finale Lige prvaka i nakon toga i tituli protiv londonskog Tottenhama. Brzi korner tinejdžera Alexa Trenta, inače najboljeg desnog beka na svijetu, te nevjerovatna reakcija omiljenog Origija i taj go za pobjedu, nešto je što nijedan navijač neće zaboraviti jednako kao ni ona dva gola Gerrarda ili odbrane Dudeka Shevchenku iz Istanbula.
