Milano je uvijek bio grad koji je davao sjajne nogometaše. Može se reći da je veliki broj igrača igrajući za Milan i Inter, a pojedini i za oba gradska rivala, stekao status idola, legendi, ikona talijanskog, europskog i svjetskog nogometa.
Međutim, njih nekoliko se izdvaja od ostalih po svojim ulogama koje su imali u reprezentaciji Italije.
Riječ je o nenadmašnim kultnim igračima koji su svoje ime zauvijek uklesali u nogometne anale, objavila je FIFA.com.
Virgilio Fossati (12 nastupa, 1 gol; 1910-15)
Virgilio Fossati ušao je u povijest kao prvi igrač milanskog Intera koji je prevodio nacionalni tim Italije. Također, bio je član udarne postave koja je prvi put u službenoj utakmici predstavljala Italiju. Bilo je u utakmici protiv Francuske 15. svibnja 1910. godine koju je Italija pobijedila sa 6:2. Fossati je postigao jedan gol. Igrao je na poziciji veznog igrača. Kasnije je postao i trener Intera. Nažalost, karijeru mu je prekinuo prvi svjetski rat u kojem je Fossati i poginuo. Bilo je to na Božić 1916. godine u mjestu Molfancone gdje su se borile talijanska i austrijska vojska.
Renzo de Vecchi (43 nastupa, 0 golova; 1910-25)
Iako je postao legenda Genove Renzo de Vecchi je karijeru počeo u Milanu. I dan danas je najmlađi igrač koji je obukao dres Azzura. Imao je svega 16 godina kada je debitirao za nacionalni tim Italije s kojom je nastupio na tri olimpijska turnira, 1912., 1920. i 1924. godine. Zbog svoje nadarenosti dobio je nadimak ‘Sin Božji’. Igrao je na poziciji lijevog krila i u obrani.
Giuseppe Meazza (53 utakmice, 33 gola; 1930-39)
Giuseppe Meazza je prva prava istinska nogometna zvijezda u Italiji. I s pravom mnogi kažu da je jedan od najboljih igrača u povijesti nogometa. Uz reprezentativni dres nosio je i dresove i Milana i Intera, iako je pravu slavu stekao u Interu koji je nedugo nakon njegove smrti 1979. nazvao stadion njegovim imenom. Sjajna kreativnost, nevjerojatna tehnika i osjećaj za igru, preciznost, golgeterski njuh…, zbog svoje kompletne sposobnosti Giuseppe Meazza je ‘nosio’ nadimak ‘Genij’. Nakon osvajanja SP-a 1934. godine u Italiji postao je kapetan Italije, a četiri godine poslije predvodio je Azzure do još jednog trofeja SP-a, ovaj put u Francuskoj. Jedan je od četiri Talijana koja su dva puta osvojila SP.
Guiseppe Bergomi (81 nastup, 6 golova; 1982-98)
Renzo de Vecchi je najmlađi debitant u povijesti Italije, a Guiseppe Bergomi je najmlađi debitant nakon drugog svjetskog rata. Debitirao je sa svega 18 godina uoči SP-a 1982. godine. Na to prvenstvo Talijani su ispraćeni sa skepsom. Uoči starta pratio ih je niz skandala, pojedini igrači optuženi su za namještanje utakmica i ilegalno klađenje i nitko nije vjerovao da će Italija ostvariti zapažen rezultat na SP-u u Španjolskoj. No, savladali su i Argentinu i Brazil, Poljsku u polufinalu, te zapadnu Njemačku u finalu. Bergomi je kao obrambeni igrač odradio lavovski posao unatoč mladosti i bio je jedan od najboljih igrača SP-a. U klupskoj karijeri igrao je samo za jedan klub – Inter! Predvodio je Italiju u osvajanju svjetske bronce 1990. godine na domaćem terenu.
Paolo Maldini (126 nastupa, 7 golova; 1988-2002)
Za kraj ostavljamo legendarnog Paola Maldinija, nekima poznatiji pod nadimkom ‘Il Capitano’. Devedesete godine se pamte po njemu, on je u obrambeni stil igre unio eleganciju, lakoću pokreta, dominantnost u skoku, preciznost i odlučnost. Na SP-u 1990. kao 21-godišnjak odigrao je svih sedam utakmica, dokazujući svoju pouzdanost na lijevom krilu. Igrao je na četiri SP-a uključujući i 1994. kada je Italija u finalu poražena na penale od Brazila. Samo je Nijemac Lothar Matheus odigrao više utakmice od Maldinija na svjetskim prvenstvima, ali nitko na svijetu nije odigrao više minuta u finalima SP-a od Maldinija.
Bio je član Milanovog nepobjedivog Dream Teama, s kraja 1980-ih i početka 1990-ih. Maldini je igrač s najviše nastupa za talijansku reprezentaciju, 126 puta je oblačio dres Azzurra, 64 puta je bio kapetan. Jednostavno legenda.
