Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine odigrala je jednu od svojih najboljih utakmica u posljednje vrijeme, razbila Finsku 4:1 i povećala šanse da se kroz kvalifikacije ipak plasira na Evropsko prvenstvo.
Ako uporedimo utakmicu u Finskoj gdje smo poraženi 0:2 i ovu na Bilinom Polju zapitat ćemo se da li je moguće da se radi o istoj ekipi.
Još smo tamo imali golgetera Edina Džeku, a ovdje su strijelci bili Armin Hodžić i Izet Hajrović koji do Zenice nisu bili ni pozivani u reprezentaciju.
Pravi odgovor naravno ne postoji, a jedini smislen je – mentalitet. Jednostavno, mentalitet je čudo, a nas Bosance i Hercegovce, “Balkance”, “Jugoviće”, krasi neki specifičan u kojem je sve kontra nego što bi trebalo biti.
Po pravilu, kada smo god ulazili u neke utakmice kao favoriti tada smo igrali ispod svih očekivanja.
S druge strane, kada smo autsajderi, e onda odjednom proradi neki inat, svi trče ko navijeni, ginu za svaku loptu, i često nadmaše svoje realne mogućnosti.
Koliko god apsurdno zvučalo, povreda Edina Džeke možda nam je pomogla u ovoj utakmici. Osim što smo svakako bili u lošoj bodovnoj situaciji, bez udarne igle i našeg najboljeg igrača, sve je mirisalo na katastrofu.
Ipak, Zmajevi su istrčali kao na bojno polje, pregazili Fince i stavili ih tamo gdje im je mjesto, u fudbalsku osrednjost.
Možemo sada tugovati što smo uopšte sebi dozvolili da nas selekcija poput Finske ikako dobije, ali nema ništa od toga, treba se popraviti što se može popraviti.
Upravo na fonu ove priče oko mentaliteta, moramo se paziti Grčke. Tamo nam treba pobjeda da dobrano približimo Euro, a ostvarit ćemo je samo ako pristup bude kao ovaj u Zenici.
Ako nam igrači polete nakon velike pobjede protiv Finaca, pa opet pomisle da su favoriti, nećemo se dobro provesti.
U meč s Grčkom moramo ući isto kao u ovaj s Finskom, kao da je biti ili ne biti, i samo tako možemo do bodova.
