Dževad Begić Đilda, nekadašnji vođa navijača Željezničara, poginuo je prije 27 godine od snajperskog hica. Jedanaestog julskog dana 1992. godine ranjeno je nekoliko civila nadomak raskrsnice u sarajevskom naselju Pofalići.
Đilda je bio poznat po hrabrosti i čim je čuo vapaje za pomoć Dževad je rekao “idemo”.
Neustrašivo je iskočio iz automobila kako bi pomogao ranjenoj ženi. Automobil u kojem je bio zasut je mecima još dok je prilazio povrijeđenima.
Đildini bližnji sjećaju se da je uvijek govorio: “Ako treba ginuti, samo da nije od snajpera. Neka to bude muški”.
No, snajperski metak iz zasjede zauvijek je prekinuo njegov život. Za njega mnogi kažu da je bio ”najveći sarajevski borac”.
Sarajevo je branio gdje je god trebalo, a ironična je bila sudbina. Poginuo je u neposrednoj blizini Grbavice za koju je živio. Posthumno je dobio priznanje Zlatni ljiljan.
“Đilda je poginuo u neposrednoj blizini Grbavice za koju je živio. Prvi je posthumno dobio priznanje Zlatni ljiljan.
I Đildin brat Izet poginuo je u decembru 1992. godine. Kao i Dževad, od snajperskog hica.
Pogođen je gotovo u isto mjesto, skoro u isto vrijeme, razlika je bila možda desetak minuta.
Bila je subota, isti dan kada je stradao i Đilda. Sve je bilo kao preslikano. Po njima dvojici ulica u sarajevskom naselju Koševsko Brdo zove se – Braće Begić.
Dokumentarac “Legenda s juga” o Dževadu Begiću prikazan je prije nekoliko godina na Sarajevo Film Festivalu. Film govori o otvorenoj, čistoj i poštenoj ljubavi prema svom klubu i fudbalu, o ljubavi prema životu.
Režiser filma je Nedim Karalić, direktori fotografije Adis Kršo i Gorčin Zec, producent Hamdija Karalić, a rađen je u produkciji Sarajevske filmske akademije.
Za kraj treba dodati da Udruženje navijača FK Željezničar svake godine organizuje nogometni turnir u znak sjećanja na nekadašnjeg vođu.
