Miladin Dragojević (51) iz Čelinca, član Atletskog kluba invalida “Vrbas”, počeo je trčati kako bi ljudima pokazao da sljepoća ili neki drugi oblik invalidnosti nisu razlog da se ljudi ne bave sportom ili izgovor da se zatvaraju u kuće, “vise” na kompjuterima, da se prejedaju i goje – da pored svih poteškoća pokušaju izaći i pokazati svima da mogu mnogo više nego što drugi misle.
Dragojević je u prošloj godini istrčao dva polumaratona, a trenutno se priprema da istrči svoj treći polumaraton u Banjaluci s prijateljicom Svetlanom Vojvodić.
Njih dvoje su se u proteklim mjesecima odvojeno pripremali su na trakama za trčanje u teretanama, a ljepše vrijeme iskoristiće za zajedničke treninge obzirom da polumaraton trče međusobno vezanih ruku.
Sve je počelo prošle godine kada su ga prijatelji pitali da li bi trčao na Banjalučkom polumaratonu. Tada je odlučio da će se posvetiti porodici i trčanju. Ekipi Anadolu Agency (AA) na jednom od treninga u banjalučkom parku “Mladen Stojanović” ispričao je da se raznim sportovima bavio i prije problema s vidom, između ostalog i trčanjem, a da sada ponovo trči zahvaljujući spletu sretnih okolnosti.
– Osoba od povjerenja –
“Za trening imam prijatelja u Čelincu koji mi je omogućio da besplatno trčim na traci. U svakom slučaju mi treba prijatelj, koji sa mnom trči. Sada je to moja prijateljica Ceca, s njom ću sada trčati treći polumaraton. To mi je najbitnije, moram imati nekoga da se na njega oslonim, da mu vjerujem i da mogu da trčim. Ne mogu to raditi sam i ne može se s osobom u koju nemate povjerenja”, ispričao je Dragojević.
Ovogodišnji Dragojevićev cilj je da istrči maraton u Kelnu 13. oktobra i to sa Srđanom Jakovljevićem s kojim je istrčao svoj prvi polumaraton. Do tada, osim u Banjaluci, planira trčati polumaratone u Gradišci i Tuzli.
Miladinu je porodica na prvom mjestu, trčanje na drugom, a kako kaže sve ostale stvari i nisu toliko bitne.
“Kada sam oslijepio, prva stvar o kojoj sam poveo računa je da nisam smio sebi dozvoliti da padnem i da svoju porodicu upropastim. Uvijek sam govorio da nisam bitan ja već moja porodica. To je jedina stvar čovjeku koji razmišlja o životu i budućnosti – da porodica mora biti na prvom mjestu. Moja porodica me podržala u svemu, jer je vidjela da sam borac, da neću pokleknuti. I danas imam veliku podršku porodic “, kazao je Miladin, suprug i otac troje djece.
– Nezaboravan osjećaj –
Osjećaj nakon što je prvi put uspio istrčati polumaraton, kaže, nikada neće zaboraviti.
“Znate kad ste prvi put na izlasku s djevojkom i očekujete prvi poljubac, tako je meni bilo kada sam istrčao prvi polumaraton”, ispričao je on.
Osim u trčanju Miladin je ostvario uspjehe i u drugim sportovima. Kaže da solidno igra šah, bavi se pikadom i igrom za slijepe osobe – golbal u kojem je njegova ekipa dugi niz godina bila najbolja u RS-u i BiH, a najveći uspjeh koji su ostvarili je drugo mjesto na balkanskom prvenstvu održanom u Srbiji.
Osim toga, bavi se i kuglanjem, ali se u ovom sportu ne takmiči.
Na pitanje da li su mu neke osvojene medalje draže od drugih izvojio je medalju s prvog polumaratona, kao i sve medalje koje je osvojio s ljudima koji su kao i on – slijepi. Posebno je ponosan na pobjedu na golbal turniru u Nikšiću kada su članovi njegove ekipe porazili mnogo mlađe protivnike.
– Suze radosnice –
Mnogo mu znači i Povelja za izuzetan poduhvat godine koju je krajem prošle godine primio na 64. Izboru najboljih sportista RS-a.
“Teško je reći kako se čovjek u tom momentu osjeća, nisam plačko, ali kada sam čuo jednostavno suze su same krenule”, rekao je on.
Svim osobama koje ne namjeravaju učestvovati u sve popularnijem banjalučkom polumaratonu, koje ne trče i koji misle da nešto ne mogu poručio je da trčanjem mogu mnogo više nego što sami misle.
“Trčanje ne samo da daje mogućnost vašem zdravlju, i svemu ostalom da se drugačije osjećate već i mogućnost da ljude pozovete, da im pričate kakav je to osjećaj i kakva je to ljepota. U svakom slučaju moraju sami da pokušaju da dožive. Moja je poruka izađite i trčite, sve ostalo će doći samo”, kazao je Dragojević.
Ukoliko uspije istrčati maraton u Kelnu za sljedeću godinu će, kaže, imati mnogo veće planove koje za sada ne želi da otkriva.
Svetlana Vojvodić koja je Miladina Dragojevića upoznala na stazi, kada je trčao prvi polumaraton kaže da je trčati s njim jednostavno i lijepo.
“Miladin je trčao prvo sa Srđanom Jakovljevićem i kako je Srđan otišao kao svi mladi što odlaze odavde, pitali su me bi li ja htjela s njim da trčim. Pomislila sam, ne znam, nisam ni probala kako će to ići i išlo je feonomenalno, jednostavno i lako. Čak u nekim momentima kada smo trčali zadnji polumaraton zajedno sam osjećala da on mene vuče u nekim dijelovima, tako da je izgledalo sasvim dobro”, dodala je Vojvodić.
