Utakmica za treće mjesto, specifična po tome što je motiv u njoj najčešće značajniji faktor od same kvalitete, i u pravilu pobjeđuje reprezentacija koja manje žali za propuštenim finalom, i slabije kotira na kladionicama, pripala je na Dalekom istoku – Turcima.
Potomci mandžurskih, mongolskih i tunguskih plemena imali su silan motiv domaćeg terena i atmosferu koja ih je nosila, ali i Turci su svoje napredovanje željeli potvrditi nikad ranije osvojenom medaljom na velikom takmičenju.
Kako to ipak nije bila utakmica koja bi imala naboj borbe za naslov svjetskog prvaka, dvije su silno motivisane ekipe priredile tribinama prekrasan fudbalski doživljaj.
Do kraja: Južna Koreja 2, Turska 3. Senzacija! Domaći je teren Korejcima bio jedan od oružja, ali Taegeuk ratnici se nisu snašli. Ako malo uđemo u sve to, njihova im je zona u vlažnom Daegu unijela dosta nemira. Bili su nedorečeni u napadima, prečesto su išli na individualna rješenja i nisu znali kako, bez histerije, improvizacije, Choi Young-ila i Seo Jung-wona kontrolisati Şükürovu i Mansızovu organizaciju svakog napada.
Rekord je bio na crti, mnogo je toga bilo u igri, ali Južna Koreja je spasila čast i obraz Azije. Senzacija ili ne, ali korejski su fudbaleri bili samo hrpa mladića koju niko nije poznavao, pa su eto uspjeli i iznenaditi. To je najbolja stvar koja se desila Južnoj Koreji i najgora anonimusa Byrona Morena koji je dospijevao na naslovnice iz pogrešnih razloga.
Da budu još uvjerljiviji, Korejci su govorili o naslijeđu, istom onom kakvo su ostavili na švicarskom Mundialu 1954, o tradiciji koju su željeli ostaviti i u Brazilu.
Puno su toga željeli, još više i pokušali. Možda čak i previše. Ovako su samo izgubili ugled, a reprezentacija jeste odraz vrijednosti fudbalera svake zemlje. Ali za vrhunsku kvalitetu i mundijalske uspjehe, temelj ekipe nužno je, i uvijek će biti, stvoriti talentovane igrače. Iznad uzburkanog Žutog mora, gdje se igra i drugačije i selektivno, godine su prohujale. Nisu ni Korejci drugačiji i oni će mjeriti uspjeh, konačni uspjeh po broju – pobjeda.
Južna Koreja je zatvorila kvalifikacije za Mundial 2018. porazom od Katara (2:3) i dva remija s Uzbekistanom, ali igrom nikoga nije oduševila, naročito igrom u Seoulu s Iranom (0:0). Sve ekipe koje je Shin Tae-Yong trenirao u karijeri igrale su odličan fudbal, ali kada se radi o korejskoj reprezentaciji upitno je koliko Tae-Yong uopšte ima mogućnosti nešto promijeniti na bolje. Tae-Yong kao selektor nema mogućnost dovesti pojačanja koja poželi kao što je to bio slučaj dok je vodio Seongnam Ilhwa Chunma.
U posljednjim prijateljskim utakmicama Korejci su pobijedili Kolumbiju (2:1), Moldaviju (1:0) te Latviju (1:0), dok su od Sjeverne Irske (1:2) i Poljske (2:3) izgubili, te nedavno u februaru jedva izvukli neriješeno (2:2) u Antaliji protiv Jamajke. U tim utakmicama bilo je jasno vidljivo kako korejska reprezentacija još nije uspjela napraviti velike pomake po pitanju same igre, a to se vidjelo i na utakmicima s Rusijom (2:4) i Marokom (1:3).
Trenutno je svima u Seoulu najveća briga to što će se Koreja, nakon što je uspjela okusiti veliki uspjeh na Azijskom kupu 2015, ponovo vratiti u prijašnju osrednjost na svjetskoj sceni. Posljednji poraz protiv Poljske upisan je usprkos pozivu najboljim korejskim igračima, koji igraju u drugim zemljama. Hwang Hee-chan je došao iz Red Bull Salzburga, stigli su i igrači iz engleskog Premiershipa Ki Sung-yueng i Son Heung-min, te Kwon Chang-hoon iz Dijona. Ali, bez obzira na sve, ipak su neki znakovi protiv Poljske bili ohrabrujući.
Bio je to trenutak predaha za Tae-Yonga u zemlji gdje ljudi obožavaju fudbal, gdje je fudbalska kultura na visokoj razini, gdje nema vrijeđanja i omalovažavanja, i gdje su navijači uz svoju ekipu do posljednjeg trenutka utakmice bez obzira na rezultat. Tu se igra onoliko koliko je igrač disciplinovan i koliko sluša trenera. Svoje zadatke mora ispuniti, a iznad toga ako nešto stigne – u redu. Ali ono što mora napraviti, to je ono što – mora. Ako to ne ispuni, jednostavno ga maknu iz ekipe, bez obzira na to koliko za nju značio. U Koreji nema ugovora tipa – evo novac, pa uživaj – tu se fudbal radi i novac mora zaraditi. Igra se do maksimuma, ali pošteno. Licem u lice ”do kraja”, ali ne i s leđa. Već i pokušaj starta s leđa je – crveni karton. Svaki fudbaler u Koreji izvrsno skače jer teretana im je ”doručak, ručak i večera”. Pokretljivi su, disciplinovani. Još uvijek zaostaju u taktičkom smislu, ta kruta disciplina ih i koči, nema maštovitosti. Ne pouzdaju se u svoj osjećaj, to mnoge strane igrače zna iznervirati, sve je ”kako trener kaže”. Postoji taj nevjerovatno kruti odnos poštovanja prema nadređenome i starijem.
Derbiji u pravilu popunjavaju stadion ”do vrha”. Ispod profesionalne lige su amaterska liga i univerziteti, takmičenja u srednjim i osnovnim školama. U korejskom prvenstvu klubovi mogu imati po četiri registrovana stranca, a trojica mogu igrati istovremeno. Jedu samo zdravu hranu, ali jako ljutu. Jedu ribu, ribu, pa opet, ribu, a onda rižu.
GRUPE ZA SVJETSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2018
Grupa A: Rusija, Urugvaj, Egipat, Saudijska Arabija
Grupa B: Portugal, Španija, Iran, Maroko
Grupa C: Francuska, Peru, Danska, Australija
Grupa D: Argentina, Hrvatska, Island, Nigerija
Grupa E: Brazil, Švicarska, Kostarika, Srbija
Grupa F: Njemačka, Meksiko, Švedska, Južna Koreja
Grupa G: Belgija, Engleska, Tunis, Panama
Grupa H: Poljska, Kolumbija, Senegal, Japan
Tae-Yong stvara novu ekipu i naravno da računa sa svim onim igračima koji su iznijeli kvalifikacije i još su fizički spremni za ono što im budućnost donosi. Naravno, smatra da oni koji su igrali mogu još bolje, ali za to mu treba još bolja priprema kako bih što kvalitetnije upoznao igrače. Za Tae-Yonga je sasvim normalno, ukoliko u početku nešto ne ide, da sada unese nešto novo što će donijeti rezultate. Sada je situacija takva da će za utakmice u Rusiji imati novih par iskusnih, kvalitetnih igrača.
Počeli su igrati odlično kvalitetni Lee Chung-yong i standardno u uglednom Tottenhamu Son Heung-min. S druge strane, neki od kvalitetnih igrača ne igraju u svojim klubovima, poput Koo Ja-cheola, Lee Jae-sunga, Lee Keun-hoa i još nekih, što je za reprezentaciju veliki problem. Međutim, protiv Švedske će Tae-Yong postaviti najjaču ekipu, po iskustvu, ali koja mora odgovoriti i borbenošću i kretanjem i voljom i zajedničkom željom za uspjehom.
Mnogi su zaboravili da je Tae-Yong preuzeo ekipu koja je na Azijskom kupu prije tri godine doživjela poraz od Australije tek u finalu, doživjela dva poraza od tzv. srednjih protivnika u kvalifikacijama. Izgubili su od Irana i Kine koji nisu vrh svjetskog fudbala, ali pobijedili su Kolumbiju, koja je bliže tom vrhu. Protiv Irana i Kine su bili podređena ekipa i nisu uspjeli u duelu oduzeti loptu, ali su Kolumbiju u borbenosti, duelu, u želji i trčanju nadigrali. Nisu im nedostajali niti zadnji pas ni realizacija.
Tae-Yong vjeruje u onih dvanaest-trinaest igrača koji su igrali u kvalifikacijama, i zna da su neki od njih imali slabiji dan u pripremnim utakmicama. Maksimalno su angažovani, a u Rusiji moraju dati jednu čvrstu, snažnu i kondiciono potpuno ravnopravnu igru s Šveđanima, Meksikancima i Nijemcima.
U Rusiju su došli prije svega disciplinovanom igrom, ali nije moguće Tae-Yongu preko noći napraviti čudo i bez temelja najavljivati kako će se korejska reprezentacija boriti za drugi krug. Ali da će dati sve od sebe na Nizhnyju i svakom sljedećem dvoboju, u to budite uvjereni.
Pitanje je samo vremena kada će Južna Koreja kao ekipa početi funkcionisati jer su mnogo investirali u ovu reprezentaciju. Najbitnije je da se dobije vremena za adaptacije te da se stvori ekipa koja će proizvoditi rezultate. Sve drugo, ma koliko Korejci bili subjektivni, cijeli svijet bi sigurno okarakterisao kao najveću senzaciju prvenstva.
Tae-Yongov je posao kada će i koliko koga koristiti iz postojećeg igračkog rostera. Lijepo je gledati u budućnost, stvarati za sutra, ali nemoguće je to bez sigurne i mirne sadašnjosti. Tae-Yong je do sada bio solidan selektor, ali će se na Mundialu vidjeti kakav će biti trener. Kada igrače dobije nakon napornih sezona i nakon desetodnevnog odmora.
Son Heung-min
On je glavni razlog što južnokorejski fudbal danas više ne gledaju kroz prizmu uspjeha Park Ji-sunga ili Lee Young-pyoa. Igrač bez kompleksa, koji ne zna šta je stres, koji ne zna šta je umor, koji ima samo 25 godina, postao je od odličnog juniora prva violina reprezentacije u ovom trenutku. A biti konstanta i u Spursima u kojem dominiraju iskusni fudbaleri poput Harryja Kanea, Christiana Eriksena… koji su nosioci Tottenhamove igre i nije tako jednostavno kako izgleda. Jer, sva ta mladost nosi svoje, a sve to ‘svoje’ nije došlo ispred u razmišljanjima, i na tome Son Heung-minu treba skinuti kapu. Ova sezona bila je ulazak Korejca u drugu fazu karijere, kada počinju pritisci, kada počinje ulaz novca s jedne strane, odrastanje s druge, kada počinje lov na njene vrijednosti, a to dosad nije bio slučaj u Bayeru ili Hamburgeru. Barem ne u velikim iznosima. Mladost nije garancija da će izdržati, ali povjerenje između njega i trenera to jeste. U Seoulu su rekli ”zvijezda za budućnost”, a Heung-min je – zvijezda već sada. Njegovo znanje nije sporno, odličan je fudbaler, visokog skoka, snažnog udarca i smisla za realizaciju. Mnogi stručnjaci kažu da bi Heung-min idealno odgovarao u paru s Hwang Hee-chanom, da se njih dvojica poznaju u dušu.
Shin Tae-yong
Veliki fudbaler, koji je karijeru završio prerano u australskom Brisbane Roaru, ima besprijekoran imidž poštenog, sjajnog čovjeka i fudbalskog znalca. Nekada briljantan napadač potvrdio je dovoljan autoritet da učini što prethodnici nisu mogli. Tae-yong je na početku imao uistinu ozbiljnih problema, a nepovjerenje nacije dostiglo je vrhunac nakon remija s Irakom (0:0) i poraza u Dohi od Katara (2:3), gdje su korejski igrači i trener potpuno podbacili. Bilo je to vrijeme nakon odlaska Ulija Stielikea i trenutak kada su se mnogi korejski fudbalski stručnjaci javno pitali što to Tae-yong radi. Kada su mu počeli podbacivati mladost i neiskustvo za takav posao, Tae-yong je u svom debitantskom radu s reprezentacijom počeo postizati izvrsne rezultate. Od njega se očekuje lepršava i atraktivna igra kakvu je pokazao vodeći omladinske korejske reprezentacije. Koliko će trajati ovaj korejski selektor, teško je prognozirati, ali vjerovatno bi na kladionici najmanji koeficijent bio na okladu za trajanje od dvanaestak mjeseci koliki je i prosječni vijek korejskih trenera u zadnjem desetljeću.
Plus
Reprezentacija Južne Koreje je sve samo ne bezopasna, ali Tae-yong se ne zamara rekordima ili floskulama, već poziva na maksimalnu koncentraciju i oprez. Nema velike tajne, Južna Koreja je s Tae-yongom napravila veliki pomak. U vrlo kratkom vremenu. Pomogli su razgovori s igračima, ali i decidirani zadaci koje je isporučio neposrednim prozvođačima. Ovo je i dalje odlična reprezentacija, njihovi igrači, premda mladi, premda neiskusni, što se tiče ovakvih takmičenja imaju veliku individualnu kvalitetu. Ako se zaustavimo samo na grupnoj fazi, ona će pomoći Korejcima da se priviknu na takmičenje, a koliko vrijedi ova ekipa, kako će reagovati u sudarima s najiskusnijim reprezentacijama naviknutim na turnirski način igranja, pa i taktički posloženim, treba vidjeti. Ekipa je skoro ista, kostur je ostao od sastava koji je igrao na brazilskom Mundialu. Da je Park Chu-young ovdje, onda bi ovaj sastav imao prednost, bio bi nešto jači. Dobra stvar današnje ekipe je što su neki mlađi igrači stasali, tako da je vezni red s Lee Jae-sungom, Ki Sung-yuengom, Koo Ja-cheolom… glavna snaga korejske reprezentacije.
Minus
U Brazilu velika priča bila je trka. Ekipna, nužna za uspjehe. Situacija da samo neki mogu a drugi su ispustili dušu nakon samo pola sata protiv Alžira (2:4) se ne smije ponoviti. Ako se taj uslov ispuni, scenarij iz 2014. bit će mnogo manje vjerovatan. Korejci moraju igrati odgovorno i čvrsto, biti fizički jako dobro pripremljeni i bitno je u prvoj utakmici savladati Švedsku. Ono što najviše podsjeća iz kvalifikacija, a nikako ne bi smjelo u Rusiji, nervoza je igrača i startovi koji bi mogli uroditi neugodnim sankcijama. Premda je Južna Koreja već na prethodnom Mundialu ostala bez Park Ji-sunga i Lee Young-pyoa, ekipa koja je stvorena oko Ki Sung-yuenga trebala je držati korejske snove dugo u Brazilu. Izdržali su samo do trećeg kola, pri čemu su na terenu ostavili mnogo bolji dojam nego na semaforu. Osim u Cuiabi, gdje je Južna Koreja izgledala i igrala načinom koji je morao učiniti ponosnim svakog Korejca. Posao koji je prije četiri godine započeo Hong Myung-bo, a zajedno s njim nastavio Shin Tae-yong, došao je do kraja. Četvreogodišnji ciklus je zaključen, koliko god je lijepo igrati pripremne utakmica s Poljskom (2:3) i Sjevernom Irskom (1:2), ove momke, a naročito Heung-mina, Keun-hoa, Sung-yuenga i Chung-yonga, tek u Rusiji čeka pravi posao.
