Takvu promjenu od devedestih do danas nije doživjela ni jedna svjetska reprezentacija. Poljaci su prije igrali na specifičan način.
Tvrdo, zatvoreno u odbrani s genijalnim individualcima u napadu koji su rješavali utakmice. Danas varšavska Legia, Lech Poznań, Górnik Zabrze, Jagiellonia Białystok, Zagłębie Lubin… svi se trude nadigravati.
Jedino je još Wisła Kraków ostala staromodna u forsiranju snage, energije, čvrstoće. Svaku njihovu generaciju krasila je disciplina i upornost, a posljednjih godina stasali su igrači poput Lewandowskog i Błaszczykowskog koji su svojim znanjem donijeli kvalitetu više na polju kreacije.
Kvalifikacije su završili s osam pobjeda uz impresivnu gol razliku i to dovoljno govori o disciplini koju im je Adam Nawałka usadio. Poljaci su uvijek igrali lijepo za oko, ali samo im je 1974. i 1982. to bilo dovoljno za bronzanu medalju.
Na papiru imaju svjetske igrače, ali na velikim takmičenjima se uvijek traže, pokaže se da nemaju ekipu. Nekada su im najjače karike bili golmani – Artur Boruc, Łukasz Fabiański, Jerzy Dudek, Józef Młynarczyk – a ovih dana su Łukaszu Fabiańskom, koji je u reprezentaciji siguran kao i u klubu, zamjene Wojciech Szczęsny i Łukasz Skorupski. A to je dobro za stabilizaciju reprezentacije. I sa Lewandowskim je čitava stvar jasna.
Poljaci i protivnici znaju da je u pitanju suho zlato. Potvrdio je očekivanja poljske javnosti, spašava, odbija, a onda vodi kontranapad. Još nije izgubio ritam ni na Allianz Areni. Zraka sunca na nebu, koje valja teške oblake. To je Lewandowski. Krila sokola, u fijuku prema razapetoj mreži. Bayernov bog i batina, uspravan, za kreatore mode, u odijelu bez kravate. Koreografija novih poljskih vremena…
Istina, lansirali su Poljaci legendarna igračka imena: Kazimierza Deyna, Antonija Szymanowskog, Włodzimierza Lubańskog, Ernesta Pohla, Andrzeja Szarmacha, Zbigniewa Bonieka, Grzegorza Lata. Teško je uspoređivati vremena, ali svakako je njihovo bilo sve – i primiti, i dodati, driblati, pobjeći, probity, centrirati, pucati. Teško da bi neko mogao reći šta nisu radili.
Poljska igra na World Cupu 2002. teže je gledljiva od one Korejaca, Portugalaca, pa i ”romantičara” Amerikanaca, ali je u Daejeonu 14. juna bila efikasnija, ”jača” i pragmatičnija. Izgledalo je čudno da se Jerzy Engel odriče usluga jednog Andrzeja Juskowiaka ili marginalizuje Krzysztofa Warzychu, premda su na leđima nosili uvijek cijenjenu ”devetku” i ”desetku”, moralo se priznati da su Poljaci protiv Areninih Yanksa igrali – moćno.
Na klasičnoj Engelovoj nametnutoj kombinatorici zube su u trećem kolu polomili oslabljeni Amerikanci, ali teško je predvidjeti da bi i s Ericom Wynaldom i Thomasom Dooleyjem u ekipi učinili nešto više. Poljska odbrana bila je pravi bunker, a kontranapad savršen.
Jerzy Engel je odlučio napraviti velik zaokret. Pomogla mu je i prirodna selekcija, jer je vrijeme jednostavno odnijelo Krzysztofa Warzychu, Andrzeja Rudyja, Jana Furtoka, koji su sve počasti nekih davnih vremena i toplinu tribina držali za sebe, kao da nisu znali s koliko se uloženog truda umiljato janje kroz desetljeća pretvorilo u goropadnog lava. A sve se to olako napustilo. Ipak, Engel je svoj diplomski rad davno predao i bio je spreman na odbranu teme.
U potpunosti je pomladio reprezentaciju i gurnuo je u sigurnu formaciju četiri-četiri-dva, koja je u potpunosti oslobodila sve fizičke i tehničke predispozicije nove generacije Poljske. Rezultat? Niti četiri godine nakon debakla protiv Gruzije (0:3) u kvalifikacijama za France ’98, Poljska prema Dalekom istoku odlazi sa skorom od perfektnih šest pobjeda u kvalifikacijama, i što je najbolje od svega, djeluje svježe, energično, motivisano i u novom, pomlađenom duhu i ruhu, pruža jedne od najboljih partija u ciklusu. Bez ikakve dvojbe!
Otvorili su oči prema tehničkoj dimenziji fudbala, uvjerili naciju da oni to rade najbolje, da je njihov pristup igri efikasniji, potez korisniji i efikasniji. Jednostavno, ta Engelova reprezentacija Poljske ”buši” protivnika, cijele linije odvlači na krivi put, dovodi ih u nezgodan položaj, na krivoj nozi, bez sigurnog odbrambenog garda. I onda, iscrpljenog protivnika pravom okomitom ili dijagonalnom loptom bacaju na koljena. S dosjetkama svih boja i fantastičnog udarca Emmanuela Olisadebea.
Rezultati s kojima su otvorili kvalifikacijski ciklus za Mundial Poljacima su ulijevali mnogo nade da će vidjeti Rusiju. Nakon domaće pobjede nad Danskom (3:2) i remija sa Kazahstanom (2:2), selektor Adam Nawałka uspio je posložiti redove i s nizom od četiri uzastopne pobjede, među kojima je bila i ona protiv Rumuna (3:1), utišao kritičare.
Mreža Poljaka u dobrim je rukama dvojice izvrsnih i iskusnih golmana. Wojciech Szczesny i Łukasz Fabianski podjednako su kvalitetna rješenja, iako reprezentativna ‘’jedinica’’ pripada starijem Fabianskom. Od ostalih igrača na terenu, poljska će se družina najvjerojatnije oslanjati na igrače koji imaju iskustva iz Bundeslige i koji su strateški raspoređeni u različite dijelove ekipe.
U odbrani će to biti Łukasz Piszczek, ali poljski bedemi počivat će i na velikom iskustvu Michała Pazdana i Kamila Glika stečenim u poljskim i italijanskim prvoligašima. Što se tiče odbrane, povrede su dosad sprečavale da se formira i uigra standardna četvorka, ali može se očekivati da će se u zadnjoj liniji naći i iskusni Maciej Rybus, a posebna opasnost prijeti od brzog Artura Jedrzejczyka, koji je, osim što voli prodore po desnoj strani, odličan u skoku i često zabija u varšavskoj Legiji. Kvalifikacijski poraz od Danske (0:4) malo je poljuljao povjerenje u odbranu, ali selektor tvrdi kako će do Mundiala sve izgledati besprijekorno.
Iskusni Jakub Błaszczykowski drugi je iz spomenutog bundesligaškog terceta i on će predvoditi poljski vezni red. 32-godišnjak će biti zadužen za distribuciju, ali i za ofanzivne zadatke. Grzegorz Krychowiak, Piotr Zieliński, Kamil Grosicki i Krzysztof Mączyński također su standardni izbor za sredinu terena, a možda im se priključi i Sampdorijin veznjak, Karol Linetty. U veznom je redu veći naglasak stavljen na krila. Tu su Błaszczykowski i Grosicki, brzonogi tehničari koji posjeduju i odličan šut iz daljine. Sredina je više orijentisana na odbrambene zadatke, s Krychowiakom i Sławomirom Peszkom kao mogućim rješenjima.
U svoje napadačke snage Poljaci polažu najviše nade. Njihov učinak bit će presudan za prolaz u drugi krug takmičenja. Svjetla reflektora ukrasit će Robert Lewandowski, treći djelić iz bundesligaške poljske slagalice i nedvojbeno najopasniji Poljak na terenu. Trener Nawałka s njime si može priuštiti formaciju sa samo jednim napadačem, a ako on ne igra, tada tandem Arkadiusz Milik – Łukasz Teodorczyk preuzima inicijativu.
Direktni plasman u Rusiju došao je pod upitnik Danskom pobjedom u Podgorici, ali izmislili su ”toplu vodu” u liku Krzysztofa Mączyńskog, Kamila Grosickog i Roberta Lewandowskog protiv Crne Gore u posljednjem kolu kvalifikacija. Postali su režiseri samo i jedino svoje slave, iako u međunarodnim ‘vodama’ još uvijek lutaju…
Protiv vremena, koncepta, talenta, ne uvijek sigurni u sebe. U nekim trenucima premekani, čisti, ali razigrani.
Istina, poljski fudbal je kvalitetna fudbalska škola, igrači su redom odlični tehničari, jaki na lopti, igraju u jakim klubovima, prilično iskusni i željni uspjeha i pobjeda. Kao prije dvanaest godina u Njemačkoj i ovaj put će želja biti dobar rezultat. Pritisak je, istina, i tada bio, i sada je, ogroman.
Za neke velike rezultate, ipak, nedostajat će, uz Lata i Bonieka, samo još jedan – Lewandowski.
Robert Lewandowski
Za igrača svoje visine ima izvanrednu tehniku, vrlo je spretan, dao je nekoliko vrlo neobičnih golova iz ‘nemogućih’ pozicija. Okretan je, eksplozivan, oštro šutira i lijevom i desnom nogom, spretan je s loptom i sa po dvojicom na leđima, precizan sa bijele tačke… Nije centarfor ‘sidraš’, a jedna od najboljih vrlina mu je ta što umije sam sebi da stvori šansu. To što mnogi stručnjaci od imena porede Lewyja s neprikosnovenim zemljakom Grzegorzom Latom, čak smatrajući ga najkompletnijim poljskim fudbalerom svih vremena, jeste dobar predznak za Lewyjevu urođenu upornost i disciplinu. Njegov procenat realizacije šansi je veoma visok, u igri jedan-na-jedan golman gotovo da nema šansu, u prostoru prije šesnaest metara lako se rješava rivala i precizno ušira objema nogama. Osvajao je sve moguće individualne trofeje, davao golove koji će uvijek naći mjesto u kolekciji najljepših ‘svih vremena’, prevazilazio ljubavne probleme i uvijek se vraćao svojoj prvoj i jedinoj pravoj ljubavi, Anni Stachurskoj. World Cup treba da mu bude vrhunac njegove karijere. Motiv više je to što je propustio prvenstvo 2010. i 2014. godine.
Adam Nawałka
Svaki trener ima svoj sistem rada. Nawałka u svojoj filozofiji rada trudi se ne zanemariti niti jednu vrstu pripreme. Nastoji voditi računa o taktičkoj i kondicijskoj te posebno o individualnoj pripremi, a jednako tako nastoji brinuti i o prehrani, brzoj regeneraciji i što je moguće bržoj rehabilitaciji igrača koja je jako potrebna. Nije trener koji se usko veže samo za jedan dio svoje filozofije, jer protivnički treneri onda relativno lako proniknu u tu filozofiju, lako pročitaju zamisli i taktičke pripreme prije utakmice. Pokušava biti dosta raznovrstan, to znači da i kod same igre jednako uvažava fazu odbrane, središnjicu i završnicu, u suštini traži usklađenost svih linija u ekipi. Tome treba dodati brzinu i tradicionalnu borbenost i dolazi se do vrlo ozbiljnih referenci, koje uz taktičku disciplinu i dobru igru odbrane mogu donijeti iznenađujuće dobar rezultat. Tokom duge karijere vodio je mnoge klubove kao što su Wisła Kraków, Zagłębie Lubin, Jagiellonia Białystok, Katowice i Górnik Zabrze, a upravo je u tim klubovima napravio i najznačajnije uspjehe, a u svakom od njih ostavio je prepoznatljiv rezultat svoga rada, a to je očiti napredak ekipe.
Plus
Nema tu nikakvih misterija. Imaju dva razrađena sistema i nekoliko podvarijanti i Nawałka neće ništa bitnije mijenjati za Mundial. Razlika je samo u tome koliko visoko stoje stoperi. Ako se igra protiv jačih ekipa, onda je to na šesnaestercu, a ako imaju za protivnika slabije ekipe, onda bliže svom šesnaestercu. Iako sada više nemaju Michała Żewłakowa, Jaceka Bąka, Jaceka Krzynóweka, a i Euzebiusza Smolareka, imat će stari raspored igrača. Ponajviše zato što je taj sistem fleksibilan i rastezljiv. Znači formacija 4-2-3-1 je lako prilagodljiv i lako se mijenja. Nawałka će sistem prilagoditi kvaliteti igrača, njihovim sposobnostima i karakteristikama, ali isto tako će zadržati model koji danas egzistira u cijelom svijetu i koji je u ovom trenutku najkvalitetniji i više-manje ga igraju sve velike ekipe. Ne postoji nikakav rezultatski imperativ. Znači nema biti ili ne biti. Naravno da postoji njihova permanentna ambicija, a to je knockout faza, ali treba istaknuti da će Poljaci i na ovom Mundialu napasti četvrt-finale i to s puno ambicije. Koliko je to doista moguće, ovisi o njihovoj ekipi i protivnicima.
Minus
Poljski reprezentativci su iskusni, igraju najjačim europskim klubovima, i sada je to sve stvar karaktera i ličnosti. Ako prebrode i tu ‘muku’ sve će biti bolje, moći će da se posvete samo igri i protivnicima. Selektor Nawałka inzistira na formiranju jakog kolektiva, formaciji i stila igre koji se ne mijenjaju ni kada nedostaje neki od standardnih igrača. I izuzetnu pažnju posvećuje strategiji, posebno prilikom prekida. Predvidjeti šta će Poljaci uraditi na ovogodišnjem Mundialu nije zahvalan posao, ali imajući u vidu dosadašnje učinke, ekipa koja uživa da priređuje iznenađenja – možda i neće biti toliko – ako uspije da prebrodi preliminarnu grupu. Utakmica sa Kolumbijom, vjerovatno, će im odrediti daljnju sudbinu i otvoriti ili zatvoriti vrata prolaska u drugi krug takmičenja. Prva utakmica sa Senegalom, ali i ona protiv borbenih Plavih samuraja pokazat će koliko je ova ekipa trenutno spremna i koji su joj krajnji dometi. Tim pršti od veterana završnih euro-turnira tako da im je ovo posljednja prilika da nešto urade. Sudeći po kampanji u kvalifikacijskom ciklusu i prilično lakoj grupi – peti meč se čini kao sasvim moguć.
