Senegal: Bilo jednom na Dalekom istoku

Trčanje, brzina i taktičko-poziciona fle­ksibilnost nadomjestili su smanjenu tehničku kvalitetu većine igrača.

Požrtvovnost kojom su branili vodstvo u Seoulu protiv Francuske, te kojom su napadali na Barthezov gol, koji nije mogao odoljevati devedeset minuta, ući će u istoriju kao najveći senegalski podvizi.

Nisu se ni Urugvajci uspjeli izvući iz ”ruševina” Suwona, u posljednjoj utakmici grupne faze, istovremeno veliki stilisti i izvanredno fizički jaki Senegalci, utrpali su im tri pogotka za četrdeset minuta. Visoki, tanke i kratke kose, mirni i hladnokrvni Fadiga i Bouba Diop, uspravni, oba u kaznenom prostoru, sabrani, markantni, kadri daleko bacati lopte rukom, samouvjereni i uvjerljivi. Jednostavno su izašli na teren, bez fraza, zgrabili loptu, spustili i pucali.

Urugvajci su, na kraju krajeva, bili tehnički inferiorniji. Njihov ulazak u četvrt-finale bio je mali šok, a pobjeda protiv Švedske bila je izne­nađenje prvenstva. Papa Bouba Diop protiv Tobiasa Linderotha – dueli koji će se pamtiti – s tim da je Linderoth morao priznati poraz, pa onaj pogodak Henrija Camare, u produžecima, ni­koga nije iznenadio.

Nevjerojatan talenat Senegala, izbrušen kvalitetnim treninzima, uokviren iznimnom voljom za učenjem i – rezultati jednostavno nisu mogli izostati. Motori dignuti do mahova, a onda, to ne poznaje ovaj moderni veleobrt – stop. Nula. Na travi Nagai-stadiona su i Emre Belözoğlu i iskusni Hakan Şükür. Čak je i El Hadji Diouf u njihovom zatvorenom krugu, a on bi trebao graditi, sa Salifom Diaom igru debitanata. Blijeda slika nove slave. Senegalci padaju u apsurd – İlhan Mansız postiže pogodak u 94. minuti. Ta je utakmica neuhvatljivih Lavova Terange ušla kao njihova posljednja na velikim takmičenjima.

Nakon briljantnih predstava u prvom krugu na prvenstvu 2002, protiv neugodnih Šveđana igrači Brune Metsua morali su pokazati kako se snalaze u knockout fazi, gdje su greške nedopustive. Na Big Eye stadionu Šveđani su istr­čali bez povrijeđenog Fredrika Ljungberga, Metsu je iste probleme imao sa Salifom Diaom, a suspendovan je bio i Khalilou Fadiga. Početni švedski pritisak brzo je donio rezultat: Anders Svensson je izveo korner, Toni Sylva ‘zaplivao’, a Henrik Larsson glavom poentirao.

Na izjednačenje se čekalo dvadesetak minu­ta, Henri Camara je preciznim udarcem s petnaestak metara matirao Magnusa Hedmana. Drugi dio utakmice protekao je u obostra­no kvalitetnoj igri, niti jedna ekipa nije čekala produžetke. Prilike za pogodak su imali Anders Svensson, Pape Thiaw, El Hadji Diouf i Zlatan Ibrahimović, čiji je ulazak uvelike osvje­žio švedski napad.

Produžetak je donio isti, napadački stil igre. Kao jedan od najljepših trenutaka prvenstva ostala je pirueta Andersa Svenssona kojom je ispremješao afričke odbrambene igrače. Na njegovu žalost, udarac mu je dočekala stativa. Senegalci su pobjedu odnijeli drugim zla­tnim golom u istoriji svjetskih prvenstava. Pape Thiaw je lucidno, petom, proi­grao Henrija Camaru koji dribla, puca i postiže svoj drugi pogodak kojim odvodi Senegal, ali i dobar dio Crnog kontinenta koji ih je podržavao u utakmici s Turcima.

Iako je ovih dana senegalski fudbal u beskrajnoj nedorečenosti, bez obzira što Sadio Mané na svojim gumenim mišićima, Idrissa Gueye u bravuri svoje finte ili neobuzdani Moussa Sow suptilno uvijen u zabijača da se sve praši, barataju loptom poput svojih očeva, nabijenog Senegalca je sama zeleno-bijela Diarafa poslala u Francusku da bi zasjeo godinama na fudbalsku katedru, konkurišući slavom gotovo nedostižnim Julesu Bocandéu i Rogeru Mendyju.

Najave iz senegalskog tabora u stilu – Turci nas se plaše – na terenu su se pokazale neosnovanima. Turci su se više okrenuli kolektivnoj igri, dok su se Senegalci pou­zdali u trenutke inspiracije svojih izvrsnih pojedinaca. Sredinom drugog dijela, igra se počela razvodnjavati i na terenu je bilo sve manje zanimljivih događaja. U 67. minuti turski selektor Şenol Güneş povukao je, što će se ispostaviti kasnije, ključni potez. Slabog Hakana Şüküra zamijenio je Beşiktaşovim napada­čem İlhanom Mansızom. Bruno Metsu, iznenađu­juće, tokom cijele utakmice nije ništa mijenjao, iako su mu već od 80. minute neki igrači jedva trčali.

U 94. minuti Ümit Davala poslužio je İlhan Mansız, koji poluvolejem postiže ”zlatni gol’, za Turke upravo – dijamantni. Imao je sreću. Strahovita fizička snaga, široka pluća i visoka tehnika kao temelj koncentracije, sposobnosti za vodstvo, željeznih živaca, apsolutne vizije igre, individualist, artist u traženju gola, u hvatanju brzih lopti. Broj jedan u redovima Güneşovog tima. U eksploziji udarca parao je zrak. Nezaboravna koncentracija i brzina reakcije. I oko tih majstorija Davale cijela legenda. Išao je protiv Senegalaca instiktivno.

Lakoća kojom je Senegal vladao na azijskom prvenstvom, oborila je s nogu i ostatak svijeta. Ekipa Bruno Metsua u svim je susretima demonstrirala ne samo snagu i trku, što mnogi obično automatski pripisuju francuskim ekipama, već i sjajnom taktikom i čitanjem protivničke igre, te kažnjavanjem i najmanje greške.

Ovih se dana varnica ponovo zapalila u Dakaru. I kad su krenuli ti lavovi Terange, začas su nametnuli svoj ritam. Napunjeni svemirskim nabojem, na bivšem su de l’Amitiéu ‘francuskim stilom’, još iz vremena Metsua, bez opterećenja, povlačili savršene poteze. Do Rusije su došli prvim mjestom u kvalifikacijskoj grupi u kojoj je igrala Južna Afrika, jedna od najcjenjenijih afričkih reprezentacija, pa ako je pala Bafana-Bafana, onda nema razloga da ne padnu Poljska, Japan i Kolumbija… Barem tako razmišljaju Sadio Mané, Moussa Sow, Cheikhou Kouyaté i Idrissa Gueye, fudbaleri pod stručnim vodstvom senegalskog selektora Aliou Cisséa.

Oni rađaju gol kroz guste oblake južnoafričke Polokwane, kroz ljutu kišu gornje volte i Ouagadougoua, kroz munje i gromove afričkih odbrana, koje danas igraju i rukom. Njihova varka je u tim prostorima gdje nema zraka, ni kiše ni mjeseca, gdje se pada od otrovnih strelica raznih bekova, gdje se ubija, čak i rukama. Senegalci su ljudi tih paklenih afričkih krugova. Oni traže gužvu, oni su pijani mornari dakarskih lučkih krčmi u kojima je razbijena vinska boca oružje broj jedan.

Još jednom Senegal je obećana ekipa suhog zlata. Iako svjesni da se vrlo lako može osporiti njihov još uvijek krhki fudbalski autoritet, postali su jurišnici na senzacionalan način. Lavovi Terange nisu daleko od ostatka kontinenta. Ni Hervé Renard, kojeg smatraju najvećim trenerom, čak u Africi, i koji vodi Maroko, ne misli drugačije.

Senegalci su davne 2002, slomivši jaku Francusku, čvrste Urugvajce i u osmini-finala Švedsku, ušli u katalog afričkog fudbala. Iz te knjižice World Cupa Senegal ima još jedan rezultatski biser, protiv Olsenove Danske, u drugom kolu grupne faze. I upravo će Senegalci u svjetskim konkurencijama biti prva afrička ekipa koja je došla do četvrt-finala.

Ovi današnji nisu loši, zaradili su prilično komplimenata Afrike i svijeta: Khadim N’Diaye, Saliou Ciss, Kara Mbodji, Salif Sané, Kalidou Koulibaly, Lamine Gassama, Idrissa Gueye, Cheikhou Kouyaté, Sadio Mané, Moussa Wagué, Moussa Sow. Mané je šarmirao driblinzima, a Sow, zajedno s Kouyatéom, Mbodjijem, N’Doyeom i Sakhom ‘golgeteri’ ovih kvalifikacija. Jer s dobrim igračima nema formacije koja se ne može oboriti.

Očito, ovaj ludi, ludi fudbalski svijet ne može bez Senegalaca. I zato kad se gledaju Lavovi Terange, picture-story svih onih genijalaca afričke Republike vrte se pred očima. Koliko samo svjetskih klasa iz lavora od petnaest miliona ljudi. Istina, fenomen Senegala, ujedno je i njihova vječna tajna fudbala. Mladi, čujte, stariji, pamtite: Tony Sylva, Ferdinand Coly, Lamine Diatta, Papa Malick Diop, Omar Daf, Aliou Cissé, Moussa N’Diaye, Papa Bouba Diop, Salif Diao, Khalilou Fadiga i El Hadji Diouf.

Čak i Tricolorima bauk.

Sadio Mané

S obzirom da je u engleskom prvenstvu igrao briljantno za svoj Liverpool, u Rusiju bi mogao stići u top-formi i biti od velike koristi. Mané je izraziti dešnjak, ali slabiju lijevu nogu nadoknađuje odličnim skokom i brzinom, što mu s obzirom na visinu i konstituciju i nije teško. Odlično gradi loptu, u stanju je izdržati svaki duel, a zahvaljujući odličnoj tehnici sve češće asistira kod golova. Tipičan golgeter, sa urođenim instinktom za postizanje gola. Brz je, uporan, spretan, lukav… Tim kvalitetima nadoknađuje manjak snage i robusnosti koja obično krasi golgetere. Može da igra u tandemu sa bilo kojim od ostalih napadača sa Cisséove liste, ali najbolje se slaže sa Moussa Sowom. Ponikao je i afirmisao se u senegalskom Génération Footu iz koga je otišao u francuski Metz, fudbalski put vodio ga je od Saint-Symphoriena i Red Bull Salzburga preko Southamptona do Liverpoola u kome je i danas. Od debija u nacionalnom dresu na londonskim Olimpijskim igrama protiv Velike Britanije Mané je nezamjenjiv član prve jedanaestorice. Od tada je nanizao 49 mečeva i dao 14 pogodaka.

Aliou Cissé

U martu 2015. imenovan je novim selektorom. Ad hoc akcija predsjednika fudbalskog saveza Augustina Senghora isključila je bilo kakvu reakciju. Skeptici nisu stigli ni postaviti pitanje – je li Aliou Cissé doista pravo rješenje? Premda nije imao previše trenerskog iskustva ipak se sjajno snašao na klupi. Još je važnije što je bitno pomladio ekipu pruživši priliku brojnim neiskusnim mladićima. Cissé ispunjava sve preduvjete, ali u praksi je Cissé samo trenerski-selektorski početnik s jednim relativno ozbiljnim (južnoafričkim) skalpom za pojasom. Čeka se novi iskorak, baš kao i iskorak Manéove, Kouyatéove i Sowove generacije koja klupske uspjehe želi nadograditi jednim velikim rezultatom u dresu nacionalne ekipe. Prije toga treba do automatizma ispeglati odbrambene reflekse svoje ekipe i na tom putu konzultovati znanost. Na Cisséu je da pronađe način koji će pokazati Manéa kakvoga želi Liverpool, Kouyatéa koji je savršen u West Hamu, Koulibalyu koji je besprijekorni i nezamjenjivi šef parade u zadnjoj liniji Napolija… Koliko će u tome uspjeti, toliko će Senegal biti dobar i uspješan u Rusiji. Biografiju mu je donekle ukrasila tek igračka karijera: 35 reprezentativnih nastupa i jedanaest sezona francuske lige.

Plus

Istina je da su Senegalci 28 na svjetskoj listi reprezentacija, ali za World Cup su se vrlo dobro fizički pripremili i atmosfera je jako dobra i u reprezentaciji i oko nje. Uz još neke dopune oni su zapravo pronašli udarnu ekipu s kojom neće biti nimalo bezazleno igrati. Senegalci znaju da nemaju velikog igrača, svjetsku zvijezdu, i da će im za uspjeh biti potrebna snažna ekipna igra. Upravo zato što Senegalci nemaju vrhunskog igrača, osim Sadio Manéa, oni su svjesni da moraju biti ekipa i da moraju maksimalno trčati i maksimalno se zalagati, maksimalno se boriti i držati zajedno. Također nema ništa ljepše nego kada te kao ekipu smatraju outsiderom, kada te podcjenjuju i kada svi smatraju da ne možeš ništa učiniti. Naime, upravo u takvoj situaciji, uz dodatnu pomoć sreće, igrači u ekipi daju sve od sebe kako bi uspjeli i igraju najbolje što znaju i objektivno iznad svoje uobičajene razine, a to često zna biti dovoljno za uspjeh. Eliminisali su u kvalifikacijama jednog velikog protivnika kakva je ekipa Južne Afrike, a i bili su prvi u grupi i to u potpunosti zasluženo.

Minus

Senegal ima očitih problema, gotovo u svakoj liniji. Već letimičan pogled na sastav odaje dojam – neuravnoteženosti. U veznom redu nedostaje klasični ‘razbijač’, u odbrani ekvivalentni partner Kalidou Koulibalyu koji je, realno, jedini blizu top europske kvalitete, pa čak problem može biti i u napadu ako Mané i Sow ne budu imali svoj dan. Najviše problema bi mogli imati zbog neiskustva igrača i sklonosti oscilacijama, ali i manjkom kreativnosti. Nemaju igrača s dovoljno inovacije i mašte. Sve se svodi na šablonu i trku. Imaju i sporiju odbranu koja se teško nosi sa tehnički jačim igračima. Od ekipe koja se prije šesnaest godina tako sjajno predstavila svijetu u sastavu više nema nikoga: Aliou Cissé, Henri Camara, Amara Traoré, Souleymane Camara, Khalilou Fadiga, El Hadji Diouf i društvo su prošlost, sadašnjost senegalske ekipe su Kalidou Koulibaly, Idrissa Gueye, Cheikhou Kouyaté, Cheikh N’Doye, Sadio Mané, Moussa Sow, Mame Biram Diouf… Svaki negativan rezultat s Otkrytiye Arene u utakmici s Poljskom značio bi da u izvjesnim mečevima s Japanom i Kolumbijom imaju na raspolaganju samo jedan od tri epiloga…