“Da smo imali ovaj auto, bili bismo prvaci, Balkana, uzbuđeno će Nihad Mutevelić i Periša Zarić, dok se spremaju za predstojeći Rally Jahorina ovog vikenda sjedeći za volanom plavog automobila Renault Clio Sport sa više od 200 konjskih snaga. I kao da jedva čekaju da kažemo – idemo na vožnju! Međutim, nismo. Plan je bio da to uradimo malo kasnije.
Ipak, na haubi je još uvijek jedini pehar za osvojeno drugo mjesto davne 1970. godine i to upravo na ovom takmičenju i šteta ga je ne fotografisati, jasno, i uzeti u ruke. Jer, nisu to prilike koje se dešavaju svaki dan. Bilo je pehara mnogo. Nažalost, početkom rata sve je ostalo te uništeno u njihovom stanu u sarajevskom naselju Grbavica. Ovaj je preživio, dodaje Mutevelićev stariji sin Nedin.
Iskreni dječački osmijeh i veliko uzbuđenje prate priče i sjećanja iz mladosti ova dva drugara, kao da se sve dogodilo prije nekoliko minuta, a ne prije 46 godina kad su na prostorima bivše zajedničke države vozili najbolje brzince ikada.
Bilo je tada na takmičenjima, prisjeća se Mutevelić, više od 60 učesnika, a sirovom snagom i bez elektronskih pomagala upravljalo se bez problema. Dobro, ne baš uvijek, dodaje. “Znalo nam se dogoditi da zbog snijega kući dođemo sa pola BMW-a, kaže on. Tada je vozio 2002.
“Jesu to bili slabiji motori, ali vozilo se izrazito brzo imajući u vidu saobraćajnu infrastrukturu tog vremena, priča Mutevelić.
Rally Jahorina vozio se tri dana. Ispit spretnosti na parkingu gdje je poslije izgrađena popularna “Sarajka”, pa preko Trebevića na Jahorinu. Samo u Sarajevu trku je pratilo i po stotinu hiljada ljudi.
“Jednom smo vozili kroz Beograd, dodaje na to Periša, i sjećam se policajca koji nam je rukama pokazivao da možemo voziti brzo, još brže nego što jesmo što nas je radovalo. A recimo u Sloveniji, priča dalje, imali smo situacije da su nam postavljali radare i lovili nas na brzinama većim od 60 km/h. Slovenci, kroz smijeh se prisjeća Periša.
Njihove emocije jedino istinski ljubitelji automobilizma razumiju. Ne prestaje nam biti zanimljivo koliko su i danas snažne. Baš kao i motoričke sposobnosti ove dvojice mladića u ranim osamdesetim.
“Hajde da se provozamo, poziva nas Mutevelić, dok Periša istog trenutka ustaje sa suvozačkog sjedišta kao da je znao da jedva čekamo tu vožnju, ali i želeći nam pokazati kako je njemu bilo na suvozačkom mjestu proteklih decenija.
I nije mu bilo teško. Mutevelić je prije nekoliko dana napunio 80 i “školski” vlada malom gradskom raketom. Prestrojavanja bez greške, izmjena brzina s malo međugasa, tek toliko da nam da do znanja s kim sjedimo u automobilu.
Tandem Mutevelić – Zarić će ovog vikenda simbolično obilježiti Nihadov ulazak u devetu deceniju “trkačkog života”.
