Reprezentacija Argentine: Jedna epoha, Maradona i Messi [infografika]

- Advertisement -

Messi. On je vjera Argentine. Čast Paulo Dybali, koji ima silinu i snagu talenta ili snazi dječačkog odrastanja Ángela Di Maríje ili plemenitaškom Sergiju Agüeri, koji nosi u licu istoriju pomorskog slavlja rodne Argentine i onako ležernog Buenos Airesa, koji kao malo koji grad nosi te priče iz davnina. 

U ulicama, na igralištima, u melanholiji bordela Arrabalesa ili strastvenog tanga u kojem nema fraziranja s ritmom. Ali, niti jedan od njih nije poput Messija. 

U Argentini je ovih dana samo jedna dvojba najboljih ”stranaca u noći” svih vremena: Messi ili Maradona. ”El Pibe de Oro” u ono vrijeme, sa sjajnim Boca Juniorsima, na njihovoj La Bomboneri, okruženom vodom i žicom, gdje staro i mlado luduje i živi s fudbalom, gdje se traži bravura po svaku cijenu, bio je to njegov veliki uspjeh. Ali Maradoni, unatoč velikoj djelotvornosti, nedostaje one fascinantnosti koja prati igru Messija.

On je zbrisao tu razliku. Opija Camp Nou da ne bude rob vremenu, nije li on zapravo počeo ušutkivati, nikad više zbrojenih Kastiljaca, nije li on junak tolikih briljantnih kreativnih popodneva na apatiji ”manane”? Postao je junak našeg vremena. Messiju bi se teško našla neka mrlja koja bi mogla pokvariti dojam perfekcije.

Ali, sve je to kontraproduktivno, novinari su oduvijek zlopamtila, pa će mu jednom baciti pod nos razne stvari. Među ostalim da su mu utakmice u nebesko-bijeloj košulji pravi pravcati rat s vjetrenjačama koje su vrteći se uokolo ismijavale Messija. A on treba ljude oko sebe koji misle i igraju kao on, Maradonu, Kempesa, Passarellu, Sivorija… Trenera Menottija. Oni su sposobni popuniti novu bolnu tačku argentinskih mundo-loptanja.

Stariji pričaju, mlađe se generacije toga vremena ne sjećaju, dvije zaista spektakularne ekipe Argentine poklonile su naciji dvije nezaboravne utakmice. Super-tehnika La Albiceleste drži u šahu borbeniju, sprinterski jaču ekipu holandskih tulipana. Jasno, igralo se s Njemačkom u Mexico Cityju, na nož. I na kraju, uistinu balade, u kojoj je Elf nabijen negdje u dnu Azteca, Argentinci slave…

Svjetla su davno zapaljena. Ali i emocije gore. Sredstva se u modernom gladijatorskom sportu današnjice ionako odavno ne biraju. U milimetru prostora strpljivo se čeka bljesak ofanzivnih tandema. Bez puno filozofiranja, bez pompoznih najava i ispitavanja ”duše”. I još jedna fotografija: kada pokažu izvjesnu nesigurnost, pune tribine prave vatromet demonstracije.

Vrisak na kilometre, parada zastava, zagriženost, strast isijavajuća, u onoj punoj ratnoj psihozi. Priča koja diže kosu na glavi s mogućim prekidom diplomatskih odnosa. Novela koja se ponavlja s intervencijom sjajnih driblera koji će poput teksaških jahača ući u legendu. S kristalom u rukama, s pregrštom cvijeća i krugom gladijatora kojima je došao kraj, oni su u svom fudbalskom umijeću dotakli tjemenom vrhove najviših izgubljenih planina na Andama, plivali u slavi, uspjesima i izobilju, voljeni i obožavani od strane dobroćudnih lica na kojim su patnje utisnule neizbrisive žigove.

To je uostalom njihova svakodnevna jedina ishrana.

Oduševljenje koje još samo teče gradskim ulicama. Jer, upravo to oduševljenje nudi notornu istinu koja direktno sugeriše na veću ozbiljnost i mobilizaciju, nadahnjuje i proizvodi motivaciju.

Tu i klupa, s puno investiranih emocija, s ključnim igračima definisane forme, u sudaru bez subjektivizma i lažne skromnosti, ima debeli sloj platine. U svakoj borbi za loptu, svakodnevnica, koja će puna radosti obasuti svijet svojim svijetom. Najveća clásico ludnica na Río de la Plati gdje nepregledna živa priroda, mjesec i dan na izdisaju djeluju na zaljubljenika života i igre.

A igra je postavljena tako da se pobijedi. Manje važno s kolikom razlikom, jer pobjedi se nikada neće gledati u zube. Recept je gotovo uvijek isti. A kada se fudbalska vještina okruni zlatom, tribina opijena do tada neviđenim fudbalom, podijeli pljesak za visoki stil, za kreaciju i žestinu karaktera. Takav je Superclásico. Na mekoj, gustoj travi La Bombonere ili Monumentala.

Vezani sadržaj: 

Reprezentacija Hrvatske: Vatreni distributeri magije [infografika]

Svjetsko prvenstvo u nogometu – Ko će obilježiti Mundijal u Rusiji?

U redu, rekli su eksperti, prva stvar kod nadarenih igrača – oni mogu ”ubiti i zarobiti” okretanje lopte, kao da je napunjena pijeskom, oni mirnu loptu dižu preko protivnikove glave i trče okolo da bi je pokupili prije nego padne na drugu stranu, u stanju su izvesti slobodni udarac s udaljenosti od oko 25 metara i poslati loptu preko ili oko zida u gornji ugao protivničke mreže – druga stvar kada su oni u pitanju je to da uvijek igraju za sebe, za svoju slavu i uvijek promaše kada postane zaista gusto.

Pa je tribina čekala. Čekala je na sebičnost, pretjerano uljepšavanje, aroganciju, iznenadne napade bijesa i oklijevanje da se malo oznoje. To se, međutim, s njima nikada nije desilo. Oni su, zaprepašćujuće, bili drugačiji. Njihovi su trikovi, zadivljujući repertoari trikova, gotovo uvijek korišteni za dobrobit ekipe, a ne da bi se poboljšala vlastita reputacija ili namjerno ponizio protivnik.

Ambasadori ríoplatense stila

Nisu ostali samo na tome – na svakoj bi se utakmici izmorili pazeći da pod reflektorom bude mjesta i za saigrače. Osvježavajući i nimalo cinični bili bi jednako oduševljeni pobjedama. Rijetko kada bi tako talentovani igrači i toliko plemeniti, publici, osim talenta, poklanjali i svoje vrijeme.

Oni su imali i srce i dušu dobrih radnika, a mozak genijalaca. Ti baletani u fudbalskim dresovima, kada bi ih izostavili iz sastava, što se ponekad i znalo desiti, primili bi to filozofski, udvostručujući svoje ionako velike napore na treninzima.

Nisu tražili utjehu u alkoholu ili novinarskim diktafonima – ono što bi uradili na treningu jednako je bilo važno i za vrijeme utakmice – kada bi se promašio gol udarcem glavom u ključnoj utakmici, ostatak sedmice bi se proveo vježbajući udarce glavom nakon treninga.

U tom kontekstu njihova igračka renesansa nikoga nije iznenadila. Njihove tehničke vještine bile su očite, ali je posebna bila njihova kontrola lopte, talent koji su dijelili mnogi veliki majstori sa Monumentala i La Bombonere. Ti igrači šaha koji su protivničke figure uništavali čekićem, nakon što bi ih zatvorili, samo su radili stvari koje su oduvijek radili, stvari za koje su mislili da ih svaki ozbiljni igrač treba raditi, ali nikad prije vještine i napornog rada.

Gospodari tehnike i tajminga, spojili su dva važna sastojka kojih kod mnogih drugih nije bilo – fantaziju i lukavost. Prvi sastojak bio je sposobnost da s loptom naprave nešto potpuno nepredvidljivo.

To je moglo biti odigravanje petom, lažnjak, pretvaranje da se izgubila ravnotežnost. To je ona strana fudbala koja se ne može naučiti. Bila je instiktivna, inspirisana trenutkom, i to je bio razlog zašto se fantazisti tako obožavaju. Oni su, jednostavno, dotaknuti nepoznatom nadarenošću.

A fantazija na terenu je zarazna.

Kroz tu maštu su Argentinci potvrdili svoju važnost i istorija im nije mogla okrenuti leđa. Ne samo nadmudriti i nadigrati protivnika, već i biti u stanju preteći, trpiti njegove udarce i dolaziti po još. Masa bi bila oduševljena, a oni su uživali u tome da budu izazvani. Jer, oduvijek su jedni na druge gledali s određenom dozom nepovjerenja.

PROČITAJTE JOŠ:  Goran Ivanišević nije više trener Novaku Đokoviću

GRUPA A

EGIPAT: VJEČNI SJAJ NEPOBJEDIVIH FARAONA [INFOGRAFIKA]

REPREZENTACIJA RUSIJE: ŠANSA ZA IZLAZAK IZ SJENE [INFOGRAFIKA]

REPREZENTACIJA SAUDIJSKE ARABIJE: SINOVI PUSTINJE [INFOGRAFIKA]

REPREZENTACIJA URUGVAJA: NEBO IZNAD MONTEVIDEA IMA SVOJE MILJENIKE

Tek tada bi njihov potencijal došao do izražaja. Fantazija im se nije mogla spočitati, a bilo bi mjesta i za lukavstva. Ovih dana s nostalgijom se gutaju crno-bijele fotografije, naviru sjećanja stara pedeset godina.

Fudbal u Argentini je, očito, više od sporta, to je naslijeđe, sveto regionalno naslijeđe, porodična baština. Tu je predavanje lopte protivniku najveći zločin koji se može počiniti. Da bi se razumjela tajna, generacije će razmrsiti zavrzlamu koju ovih dana u Argentini mnogi smatraju nemogućom.

U vrijeme vojne diktature, noćnih uhićenja i hiljada nestalih u vojno-policijskim racijama, ova je zemlja pod neobičnim okolnostima 1978. dobila orga­nizaciju Mundiala. Za tu je priliku okupila i zvjezdanu reprezentaciju, u kojoj César Luis Menotti nije našao mjesta ni za Maradonu.

Ubaldo Fillol na golu, nepokorivi kapiten Daniel Passarella i Alberto Tarantini u odbrani, živahni Osvaldo Ardiles u vezi, fenomenalni dribler René Houseman na boku, Leopoldo Luque u vrhu navale i Mario Kempes odmah do njega činili su eksplozivni koktel.

INOGRAFIKA – Utakmice Svjetskog prvenstva igraće se na 12 stadiona u 11 ruskih gradova, s obzirom da Moskva ima dva sjajna objekta stadion “Luzhniki“ i “Otkrytiye“. Uz rusku prijestonicu na listi gradova domaćina utakmica Mundijala su: St. Petersburg, Kaliningrad, Kazan, Nuzhny Novgorod, Samara, Volgograd, Saransk, Rostov na Donu, Sochi i Yekaterinburg. ( Kemal Zorlak – Anadolu Agency )

Osim u Argentinu, oči su bile uprte u Holandiju, a Brazil je i tada pružio najbolji fudbal. S domaćinom je odigrao ”nulu”, ali je izvrsnim igrama svladao Peru (3:0) i Poljsku (3:1). Brazilci su morali čekati pomoć Perua, koji nije smio od Argentine izgubiti s više od tri pogotka – ali, tako je to kada se ovisi o trećima – uz frenetičnu podršku s tribina u Rosariju, Argentinci su Peru savladali 6:0 te na razliku pogo­daka pretekli Brazilce.

A ovi nikad nisu pre­stali sumnjati u namještaljku, spominjući argentinsko porijeklo peruanskog golmana Ramóna Quiroge. Brazil je barem osvojio bronzu u velikoj predstavi protiv Italije, a Holandiji se na putu do svjetske titule još jednom ispri­ječio – domaćin. Unatoč hendikepu igranja protiv Argentine na njenom Monumentalu, Oranje su bili čak i bliže pobjedi nego četiri godine ranije u Münchenu.

Kada su pretkraj utakmice stigli zaostatak pogotkom Dicka Nanninge, njihov je prvi igrač Rob Rensenbrink imao priliku ući u istoriju, ali je njegov udarac u 87. minuti pogodio bližu stativu. U produžetku pritisak s tribina bio je previše za goste. Opet Kempes, pa Daniel Bertoni, osigurali su pobjedu Argentini i natjerali smiješak na lice šefu države, generalu Videli.

Nije bilo lako brutalnom nebesko-plavom stroju, ali odbili su paradu Starog kontinenta. Bio je to, u dubini duše, sudbonosni otpor. Holanđani su ti koji imaju bolnu ranu na srcu. Iz slavljeničke ”kante” pili su: Ubaldo Fillol, Jorge Olguín, Luis Galván, Daniel Passarella, Alberto Tarantini, Américo Gallego, Osvaldo Ardiles, Mario Kempes, Daniel Bertoni, Oscar Alberto Ortiz i Leopoldo Luque.

I vrijeme je za otvaranje Maradoninog dosjea. Kako je igralo to fudbalsko čudovište El Pibe de Oro?

GRUPA B

REPREZENTACIJA ŠPANIJE: DVOSTRUKA OBMANA ARAGONÉSA I DEL BOSQUEA [INFOGRAFIKA]

REPREZENTACIJA PORTUGALA: SANTOSOV SERVIS ZA DOSTAVLJANJE [INFOGRAFIKA]

MAROKO: NEUTAŽIVA GLAD ZA USPJEHOM [INFOGRAFIKA]

REPREZENTACIJA IRANA: U KUĆI OBOJENIH SNOVA POPUT ZMIJE OTROVNICE [INFOGRAFIKA]

Argentinsko razočaranje iz 1982. brzo je zaboravljeno i Maradona je stigao u Meksiko kao nov, zreo čovjek. Zahvaljujući njemu, daleko više nego bilo kojem drugom argentinskom igraču, La Albiceleste je otpočetka bila favorit prvenstva.

Svi su tokom turnira prolazili kroz uspone i padove, jedino je Argentina istrajno kročila naprijed. Carlos Bilardo postavio je ultra-opreznu taktiku, sa šest veznih igrača, bez pravog krila, odustajući tokom turnira i od cen­tarfora poput Claudija Borghija i Pedra Pascullija. Jedino je Jorge Valdano s lijevog boka prebačen bliže sredini, dok je Jorge Burruchaga imao mandat povremeno uli­jetati zdesna.

GRUPA C

Reprezentacija Francuske: Nadahnuti replikanti visokih tonova [infografika]

Reprezentacija Perua: Čitava fudbalska enciklopedija ili za stepenicu više od cilja

Reprezentacija Danske: Autentična Olsenova banda [infografika]

Reprezentacija Australije: Priča s druge strane doigravanja

Argentinci su čvrsto na gardu

Maradona je bio svemoćan: u posljednjih trideset-četrdeset metara nije bilo legitimnog načina da ga se zaustavi. Maradona – Lineker bila je titula četvrtfinalnog dvoboja dviju zavađenih nacija, koje su četiri godine ranije ratovale zbog Falklandskih ostrva. Maradona, čudotvorac, zaslijepio je sudiju zabivši prvi pogodak rukom. Zatim je zaslijepio Engleze prodorom dugim šezdeset metara. Lineker je smanjio i osvojio Zlatnu kopačku, ali Argentina je odmarširala dalje.

U polufinalu protiv Belgije opet je Maradona, strijelac dva krasna gola, zauzeo scenu. Argentinci su u finalu bili pametniji od Nijemaca. Maradona je, doduše, bio konstantno opkoljen, ali je iz prekida zabio bek José Luis Brown, zatim sredinom drugog poluvremena Valdano, izbivši sam ispred Haralda Schumachera s lijeve strane.

VEZANI SADRŽAJ: 

FERNANDO SANTOŠ: REPREZENTACIJA PORTUGALA NIJE FAVORIT ZA TITULU PRVAKA

Opet je njemačka upornost dovela do preokreta – nespremni Karl-Heinz Rummenigge bio je dovoljno jak da ugura jednu loptu iza crte – Rudi Völler je glavom izjednačio deset minuta do kraja i tada su Nijemci mislili da imaju meč-loptu. Ali, Argentinci su bili pametniji. Héctor Enrique je na centru uzeo loptu i dodao je Maradoni. Njegova je magična ljevica sjevnula i izbacila Burruchagu u mrtvu priliku. Ovaj se sjurio u kazneni prostor i pucao u antipatičnog Schumachera za konačnu 3:2 pobjedu.

Junaci su: Nery Pumpido, José Luis Brown, José Luis Cuciuffo, Oscar Ruggeri, Ricardo Giusti, Julio Olarticoechea, Sergio Batista, Jorge Burruchaga, Héctor Enrique i Jorge Valdano. I svi su oni bili ujedinjeni pod samo jednom zastavom, onom svemoćnog Maradone. El Pibe de Oro je napokon dobio svoj pehar seniorskog prvaka svijeta.

Uslijedile su godine u kojima je Argenti­na morala potražiti svoj novi identitet. Iako nikada nije bila upitna raskoš argentinske fudbalske škole, bu­dućnost će donijeti trnovitiji put.

VEZANI SADRŽAJ: 

INFOGRAFIKA – FUDBALERI SA NAJVIŠE KARTONA NA SVJETSKIM PRVENSTVIMA

Odlazak Maradone sa sce­ne značio je korak unatrag, ali… Pojava Messija vratila je vjeru i samopouzdanje u nebesko-plave, ovih dana strahovita disciplina, kakva ih je krasila u najsvjetlijim trenucima, iako su često znali platiti danak zbog ”umi­ranja u ljepoti”, te sposobnost da se ”stane na loptu”, uz neupitnu južnoameričku spektakularnost, dva su prva zakona u nogama Argentinaca.

I u svemu tome možda se otkrilo ponešto tajne o uspjehu. Malo ”pile naopako” na jedan čisto fudbalski način, naročito kad se sretnu sa velikim ekipama, kada nijanse odlučuju. Iskustvo, rutina, osjećaj, stil – sve ide u tu priču. Jorge Sampaoli je umijeće mogućeg u Čileu unazad par godina uspio dotjerati skoro do savršenstva. I s Argentinom nagovještava puno, uporan je kao i svaki argentinski trener, njegovo shvatanje fudbala malo je drugačije, možda u nekim detaljima ljepše za oko, ali to ne znači ništa ili jako malo u praksi.

GRUPE ZA SVJETSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2018:

Grupa A: RusijaUrugvajEgipatSaudijska Arabija

PROČITAJTE JOŠ:  Mesud Pezer osvojio bronzu na Evropskom bacačkom kupu u Portugalu

Grupa B: PortugalŠpanijaIranMaroko

Grupa C: FrancuskaPeruDanskaAustralija

Grupa D: Argentina, Hrvatska, Island, Nigerija

Grupa E: Brazil, Švicarska, Kostarika, Srbija

Grupa F: Njemačka, Meksiko, Švedska, Južna Koreja

Grupa G: Belgija, Engleska, Tunis, Panama

Grupa H: Poljska, Kolumbija, Senegal, Japan

Napravio je pothvat u pripremnoj utakmici protiv Italije, čekao je Azzurre na četrdesetak metara, a onda juriš – tri pogotka. Španija nije čekala, La Roja je napala visoko, nije Argentincima dala igrati. Sampaoli je tražio kako riješiti problem, otvorio se tamo gdje nije trebao i platio ceh – 1:6!

Sampaoli je s gotovo prvom ekipom tražio šansu, ali ostavio je dovoljno prostora Špancima da dišu ”između linija” i La Roja je imala šanse od kojih su njih šest pretvorili u slavlje. Istina, Argentina igra ljepše za oko nego u kvalifikacijama, a koliko sve to vrijedi vidjet će se na Mundialu. Pripremne utakmice nisu pokazale težinu.

DALIĆ: PROĐEMO LI GRUPU SVE JE OTVORENO, BIH JE IMALA MJESTO NA SP

Rekli su i za Brazil, sada kažu da La Albiceleste ne igra baš nešto superiorno. Sampaoli se ne slaže. Je li uistinu Argentina favorit? Zar imena poput Messija, Di Maríje, Higuaína, Dybale, Agüera i Banege ne za­služuju status jednih od favorita? Sjajna generacija svoje je napravila prije četiri godine osvojivši srebrnu medalju u Brazilu, sada se očekuje zlatna. Makar više nema velikog Maradone.

Argentina ima, za Copa Mundial, Messija. Omalen, užasnuti dribler, tehničar, ali i pravi pravcati muzičar. Kompozitor fantastičnih tanga.

Jer, lopta i ples gaúchosa za njega su isto.

Lionel Messi

Premda bi bilo suludo napi­sati da je Barcelona postala veliki klub, Messijev uspon označio je i veliki rast Blaugrane. S njim u sastavu Barça je osvojila devet naslova Primere, četiri Lige prvaka, tri mundo-klupska prvenstva, šest nacionalnih kupova, sedam titula domaćeg Superkupa i tri euro-superkupa. Kratko i jasno – sve! Fudbaler koji je obilježio nadolazeće vrijeme Barcelone, postati će legenda sa 378 pogotka na Camp Nouu, a te će mu utakmice otvoriti i vrata reprezentacije.

Ne zaboravite, 61 gol za Argentinu. Individualista, koji bez obzira voljeli ili ne Bar­celonu, oduševljava svojim pote­zima i lakoćom davanja golova. Možda kao trener nije uspio, ali Carles Rexach bi jednog dana mogao dobiti spo­menik na Camp Nouu, ne za rezultate koje je Barça ostvarila pod njegovim vodstvom, već zbog hrabrosti i vizije što je prije tačno sedamnaest godina u klub doveo tada trinaestogodišnjeg dječaka s poremećajem lučenja hormona rasta.

Argentinac je umjetnik, klasa iznad klasa. fudbaler koji donosi veselje i koji, svakim svojim potezom, ispisuje najčvršće dokaze zašto je fudbal najljepša igra.

Nakon Maradone, u posljednjih tridesetak godina bilo je mnogo odličnih fudbalera, ali većega od Messija ne može se pronaći. Maradona je bio posljednji koji je terorizirao protivničke odbrane tako i toliko kao što danas čini Messi.

GRUPA D

Reprezentacija Argentine: Jedna epoha, Maradona i Messi [infografika]

Reprezentacija Hrvatske: Vatreni distributeri magije [infografika]

Reprezentacija Islanda: Obično nepoznata družina [infografika]

Reprezentacija Nigerije: Super orlovi – blago afričkog korpusa [infografika]

VEZANI SADRŽAJ: 

MLADEN KRSTAJIĆ: SVE JE U ŽIVOTU MOGUĆE, PA I SRBIJA U FINALU SP-A

Jorge Sampaoli

Vitrina mu nije krcata trenerskim trofejima, ali je itekako priznata i poznata Copa América, osvojena s Čileom 2015. godine. Trenerska klasa kakve danas nema na najdaljim južnoameričkim horizontima. Sampaoli je svoju trenersku filozofiju postavio na dva temelja Marcela Bielse – fizička pripremljenost i taktička disciplina – a na te su se postulate ‘ugurale’ i čvrsta ruka u vođenju ekipe i sklonost prema forsiranju mladih igrača. Disciplina, kondicija, čvrsta ruka i šansa mladima.

Zvuči banalno, ali rijetki su na klupi Argentine oživotvorili tu priču. Njegove ekipe odigrat će i za dušu kada imaju svoj dan, ponudit će i reviju golova, ali za Sampaolijeve ekipe niko ne govori kako igraju posebno lijep ili kontinuirano napadački fudbal. Traži se ravnoteža u igri, caruje pragmatika i lov na bodove.

Naporne pripreme i čvrsta ruka su činjenice kod Sampaolija, ali ne radi se o ‘goniču robova’ nego o treneru koji od svojih igrača traži ozbiljnost i profesionalnost, najnormalniju stvar. Sampaoli unosi cijelog sebe u projekat ”Argentina, svjetski prvak” i to ljudi cijene. Kada uspije tu silnu energiju usaditi svojim igračima na terenu, onda će La Albiceleste izgledati moćno.

Plus

Disciplina, rad, strogost u radu, to je baza za rezultate. Igrači koje je Sampaoli pozvao u reprezentaciju kolokvijalno se mogu tretirati to-je-to za utvđene taktičke ideje koje bi mogle postati aktuelne u dobroj mundijalskoj priči. Samo njegovo pojavljivanje u svlačionici Argentine donijelo je pomak na psihološkom planu.

Dolazak takvog trenerskog stručnjaka sigurno je pokrenuo plave glave, koje su izgubile orijentaciju u kvalifikacijskom ciklusu. Argentina će zauzeti onaj isti raspored koje se drži u posljednjih nekoliko godina, s četvoricom u odbrani, dva defanzivna vezna, dvojicom krila, jednim nešto povučenim te jednim sasvim isturenim napadačem, a koji će igrači zauzeti koje mjesto nije nedokučivo. Imaju petnaestak podjednako kvalitetnih igrača, redom iskusnih zvijezda svjetskog glasa, sposobnih da jednim potezom odluče utakmicu.

Kako je istorija najbolja učiteljica života, Argentinci se nadaju da Sampaoli u Rusiji neće ponoviti greške prethodnika, koji su u nekim mečevima na teren izvodili ”ziheraški” postavljenu ekipu, igrajući više na kontranapade nego što su se oslanjali na kreativnost i izvanserijske kvalitete pojedinaca u veznom redu.

INFOGRAFIKA: Brazil najtrofejniji, Holandija najveći gubitnik svjetskih prvenstava u nogometu

Minus

U Rusiju stižu kao ‘srebrni’, ali u Argentini strahuju da je vjerovatniji onaj ‘neslužbeniji’ rezultat protiv Španije (1:6) dio po kojemu su nebesko-plavi bliže havariji nego odličnom nastupu. Ambicije Argentinaca bit će puno manje ako se Messi povrijedi. Surova, ali bolna stvarnost i činjenica koja će zaboljeti La Albiceleste koji je s Messijem rastao i padao.

Svi su svjesni da u Argentini nestaje rasadnik talenta, ali niko neće ni prst pomaknuti da bi ga se spasilo. Dok je Brazil godinama slovio kao pokretna traka za izbacivanje talenata iz svoje fudbalske baze, Argentina je kaskala po tom pitanju. Ružna istina su i tanki živci Argentinaca, znaju ‘puknuti’ ako su pod pritiskom i ako moraju loviti rezultat, u čemu baš i nisu uspješni.

Messi je glavni, jedini pravi mozak ove ekipe, o njegovoj inspiraciji ovisit će i igra reprezentacije, dok u zadnjoj liniji La Albicelestea ima i najviše problema. Argentina doručkuje, ruča i večera fútbol, ali joj uvijek nedostaje posljednji korak kojeg mogu ‘napraviti’ samo najveće ekipe. Pravo na odmor neće imati, jer grupa koju im je donio žrijeb nije nimalo lagana. Možda će ova generacija prekinuti seriju loših utisaka, ali destruktivni kakvi jesu, iznenađenje ne bi bilo ako ponove World Cup 2006. i World Cup 2010.

- Advertisement -

NAJNOVIJE

MOŽDA VAS ZANIMA

Lana Pudar i Nemanja Bilbija najbolji sportisti Mostara

Plivačica Lana Pudar i nogometaš Nemanja Bilbija proglašeni su...

Goran Ivanišević nije više trener Novaku Đokoviću

Skoro petogodišnja saradnja Novaka Đokovića i Gorana Ivaniševića završena...

Poljska nakon penala savladala Vels i postala posljednji učesnik Eura 2024

Nakon što su Gruzijci boljim izvođenjem penala savladali Grke...

Sjajan nastup plivačkih reprezentativaca BiH u Beogradu

U organizaciji Plivačkog savezu Srbije na bazenu "Milan gale...

Historijska vožnja Elvedine Muzaferije: Prva skijašica na završnom finalu spusta u Svjetskom kupu

Najbolja bosanskohercegovačka skijašica Elvedina Muzaferija okončala je fenomenalnu sezonu...