Ovih dana Roberto Martínez nema velikih planova osim osnovnog, a to je odigrati kvalitetnu utakmicu po svim pitanjima.
Želi da njegovi Crveni đavoli budu dobri, organizovani, taktički uredni i uvjerljivi. Inzistira na organizaciji, kompaktnosti formacije i brzoj transformaciji u napad.
Pitanje identifikacije s klubom bilo je ozbiljno pitanje – u prošlosti. Danas ono više ne postoji. Jedino što je danas važno jeste uspjeh.
S velikim rezultatom svi će se identifikovati. To je davno shvatio veliki Ernst Happel, u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, kada je, dovevši Danca Jana Sørensena, Mađara Lajosa Kűa i Austrijanca Eduarda Kriegera, stvorio prvu belgijsku super-ekipu, koja je igrala sjajan fudbal i koja je postavila rekorde koji se nikada neće dostići.
Belgijanci danas imaju vrišteće asove i spektakularnu ekipu. Struku su prepustili strancima i imaju preduvjete da budu i jači nego u vrijeme Raymonda Goethalsa i Guya Thysa.
A s obzirom na prošlost, šanse za neki veliki i pozitivan preokret nazire se u trenerima, koji očito uspješno slažu kockice na ovom crvenom bolidu, koji postaje sve veća prijetnja svjetskim fudbalskim piruetama. Jeli Belgija pod Martínezom u dvije godine sazrila za veliki rezultat? Najvažnije je da imaju veliku volju. I želju. Dovoljno su mladi da bi ostvarili barem dio snova. Pa onda ide priča, s prijetnjom, o nemilosrdnim Crvenim đavolima…
Veliko je bilo samopouzdanje Belgijanaca, a jedan od njihovih junaka svakako je Carrasco, koji je svojim hrabrim pristupom motivisao saigače. Upravo je Carrasco bio ključna figura u meču, kada je u osamdesetoj minuti trasirao svojoj ekipi put do Rusije. Odbrana je svoj posao odradila odlično, vezni red držali su Tielemans i De Bruyne, zabijali su još i Meunier, Batshuayi i Vertonghen. A sve njih u skladnu je cjelinu posložio Roberto Martínez.
VEZANI SADRŽAJ
SVJETSKO PRVENSTVO U NOGOMETU: SVE ŠTO TREBATE ZNATI
Tako su počeli. Nisu trčali, ali su se kretali, nisu jurili, ali su mislili. Sve što su napravili, bilo je puno logike. Na svom mjestu. Inteligentno, u stilu, bez žurbe, odskok, gledana i pucana ili produžena lopta. Hazard širok, čvrst, snažnih nogu, plećat, veliki dribler i strašan ”štoser”. Iz driblinga u topovski udarac, s obje noge. Carrasco visoka tehnika, veliko srce, dribling i trk. Izvan svih formacija. Njegovi nezadrživi slalomi s loptom ”svezanom za nogu” bili su kobni za Bosnu i Hercegovinu – 4:3!
Vodeći se prikazanim u kvalifikacijama, treba znati kako nikome neće biti lak zalogaj, baš suprotno, a i uvodna grupa im u mnogo čemu ide naruku. Belgijski novinari reći će da je ova generacija dobrim dijelom rezultat slučajnosti. Nekoliko igrača stasalo je izvan zemlje, bez da su zaigrali ozbiljan seniorski fudbal u domaćoj ligi – Eden Hazard i Kevin Mirallas u Francuskoj; Vermaelen, Vertonghen, Alderweireld, Dembele i Dries Mertens u Holandiji.
Otišli su rano i uglavnom iz manjih klubova zato što im sistem rada s mladima nije pružao uvjete za kvalitetan razvoj. Ključna stvar koja se u posljednjih desetak godina dogodila bilo je shvaćanje da se za pomak u radu s mladima moraju prvo kvalitetno edukovati treneri i skauti – što je i učinjeno, ali ne pod kapom Saveza, nego samih klubova. Ranije su se talenti detektovali prvenstveno po fizičkim predispozicijama, a danas je naglasak stavljen na inteligenciji i tehnici.
Belgijanci su pod Wilmotsom krenuli potpuno novim stazama. Bolje rečeno taktikom, što im je urodilo plodom. Nema više dugih lopti i beskonačnih visokih nabacivanja. Danas Crveni đavoli igraju sasvim drukčije. Kao i uvijek borbeno, ali s malo više tehnike negoli su na to gledali prije.
I kao po starom običaju, neke se stvari uvijek mogu predvidjeti. Kada jedna ekipa ima bolje igrače i širi kadar za izbore u odnosu na drugu, ona je već u bitnoj prednosti glede rezultata. Kada ta ekipa djeluje kompaktno, taktički organizovano i visokog je voljnog momenta, onda slabija ekipa ima malo šanse i u svom najboljem izdanju. Kada slabija ekipa još izgleda slabo kao što su Crveni đavoli izgledali, naročito u drugom poluvremenu, protiv Velšana na euro-prvenstvu 2016, onda je uvjerljivi poraz, ali i dojam u korist pobjednika samo logična posljedica.
GRUPE ZA SVJETSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2018
Grupa A: Rusija, Urugvaj, Egipat, Saudijska Arabija
Grupa B: Portugal, Španija, Iran, Maroko
Grupa C: Francuska, Peru, Danska, Australija
Grupa D: Argentina, Hrvatska, Island, Nigerija
Grupa E: Brazil, Švicarska, Kostarika, Srbija
Grupa F: Njemačka, Meksiko, Švedska, Južna Koreja
Grupa G: Belgija, Engleska, Tunis, Panama
Grupa H: Poljska, Kolumbija, Senegal, Japan
Velšani su imali brzinu više za Belgijance (1:3) i Williamsov gol koji je samo ojačao njihovu vjeru u sebe i uspjeh. Wales se postavio po školskom udžbeniku taktike na postavljenu odbranu. Maksimalno agresivan na cijelom terenu, ali nadasve razigran po bokovima, raširio je belgijsku formaciju i stvarao koridore kroz sredinu. Treći pogodak Walesa u smiraj utakmice samo je potvrdio dekoncentraciju Crvenih đavola i upornost Velšana do posljednje minute.
Najteži posao Martíneza tek čeka. Nije riječ o World Cupu. Riječ je o listi 23 fudbalera. Opšte je poznato da se u Belgiji svi vrlo rado zabavljaju tom temom pa će izbor biti najteža odluka. Kako sada stvari stoje, možda je tek petnaestak igrača rezervisalo svoja mjesta u avionu, a popis kojim barata Martínez ima barem duplo više imena. Stoga pokušava isprobati sve raspoložive snage, što i nije baš previše mudro u vrijeme kada bi trebao već imati formiranu momčad koju bi trebao uigravati.
Mjesto u reprezentaciji osigurano je golmanu Thibautu Courtoisu, najboljem belgijskom golmanu u posljednjih šest godina, jedinom igraču koji je odigrao svih deset utakmica u kvalifikacijama, i vjerojatno Simonu Mignoletu, iako ni to nije definitivno.
Veterani u odbrani – Thomas Vermaelen, Vincent Kompany i Jan Vertonghen, su gotovo sigurni putnici od centralnih odbrambenih igrača, dok je dvojac Toby Alderweireld i Thomas Meunier zacementirao svoje bekovske pozicije. Po sadašnjem stanju, u vezi je sigurna tek petorka: Axel Witsel, Marouane Fellaini, Yannick Carrasco, Kevin De Bruyne i Radja Nainggolan.
Napadači su posebna priča. Lista imena u ovome trenutku dostigla je brojku – devet – a u Rusiju će moći tek eventualno petorica. Jedno je mjesto osigurano za kapitena, drugog najboljeg strijelca i najskupljeg belgijskog igrača ikada Edena Hazarda.
Simpatije Roberta Martíneza na strani su još Driesa Mertensa i Romelu Lukakua. A kandidata je zaista mnogo. Nabrojimo li tu Kevina Mirallasa, Thorgana Hazarda, Divocka Origija, Michya Batshuayija, Laurenta Depoitrea i Christiana Bentekea, eto razloga zašto je Martínezu ovaj period vjerovatno teži od World Cupa. Belgijanci definitivno imaju potencijal za velike stvari i zaista bi bila velika senzacija ako ne doguraju daleko, iako niti to nije isključeno.
Ova nova generacija i ovaj novi stil igranja reprezentacije, koji je inauguriran na Mundialu u Brazilu, mora dati odgovor hoće li World Cup u Rusiji biti definitivni povratak Belgijanaca na velika vrata svjetskog fudbala ili su njihove nade ipak bez tvrdih temelja. Na Belgijance bi trebalo ozbiljno računati, ali kao i uvijek s određenom dozom rezerve, iako se mora priznati da u posljednjih pet-šest godina možda nikada nisu bili ovako kvalitetni i konkurentni, i blizu velikog, pravog rezultata.
Belgiji je dosta življenja od sjećanja na generaciju Paula van Himsta i 1972, Jana Ceulemansa i 1980, Enza Scifa i 1986. godinu.
Crveni đavoli su gladni uspjeha, ali… Jeli to dovoljno?
Eden Hazard
Učinak Romela Lukakua u reprezentaciji Hazard neće ugroziti, ali nastavi li ovim tempom, visoko će dogurati na vječnoj reprezentativnoj listi strijelaca. Ne može se zanemariti da je u velikoj formi, pravi je golgeter i igrač šesnaesterca. Hazard zna pronaći slobodan milimetar prostora, a u mrežu voli potrpati i takozvane ‘otpatke’.
Istina, ni prva ni druga pozicija nisu njegove ‘domaće’, jer Hazard je igrač koji traži loptu u nogama, a ne u prostor. Može driblingom stvoriti višak ili zapucati sa distance, uvučen u sebe i oprezan, ali kada opterećenje popusti, kad ugrabi slobodu, Hazard je poput rajske ptice, pjevač. Toliko je praskavosti u njegovu loptanju.
Širokih ramena i bedara, kratkih mišićavih nogu, posjeduje ne samo strahovit šut, nego i maštu i inteligenciju. U Lilleu i Chelseu je osvojio naslove koje je svojom klasom zaslužio, neki su dvojili da li će se snaći u strci i oštrini engleskog fudbala, ali Hazard ih je razuvjerio od prve minute. Njegovi driblinzi, rolanja, promjene ritma i smjera pete i centaršutevi bili su previše za engleske odbrane. Ako su stvarne mogućnosti Belgijanca bile enigma, ona je razriješena u prethodne dvije sezone u kojima je Hazard postigao sedamnaest, odnosno šesnaest pogodaka.
Roberto Martínez
Španac se afirmisao u engleskom Premiershipu, Wigan je ”postavio na noge”, pod njegovim su vodstvom ‘Ticsi’ igrali finale FA kupa 2013, u kojem su matirali Manchester City (1:0).
Od onoga dana kada je uskočio u vatru umjesto Marca Wilmotsa postavio se hrabro i autoritativno. Taktički gledano tražio je različita rješenja i sisteme igre, ali uvijek preferirajući ofanzivu, pred defanzivom. Martínez pripada novom kovu trenera, koji preferiraju dobru fizičku pripremljenost igrača i zahtjevaju maksimalnu dusciplinu na treninzima i utakmicama.
Tu bi Martínez trebao biti tvrd, kao što će tvrd biti i s idejom kako se treba ponašati u reprezentaciji, ili kako bi se trebalo ponašati. Nije upitno, Martínezova je klupa sigurna, ima kredite i koliko god neki sumnjaju u njega, on je odveo ekipu na Mundial i ostvario san i cilj, koji ni mogući poraz od Engleske ne bi smio uzdrmati.
Ako nakon grupne faze ispadne, njegov bi status sigurno bio malo potresen. Martínez se ne smije opustiti, uživati i zabavljati, trebat će nešto i odigrati. Slava je prolazna, za mjesec-dva niko se više neće sjećati kako je lijepo igrati na Mundialu pod svaku cijenu. Belgijska javnost očekuje više od sudjelovanja, barem četvrt finale ili borbu za polufinale, ravnopravnu dokle god ide.
Plus
Belgijanci su u ovom času najmoćnija ekipa u svojoj grupi. Panama djeluje umorno i zasićeno, Hernán Darío Gómez odrađuje posao i čeka neku novu injekciju adrenalina. Stil Tunižana je poezija u kojoj trenutno nema inspiracije. Engleska guta protivnike po ekspresnoj metodi, maršira poput specijalnih jedinica, a Gareth Southgate skače s klupe sa stisnutim šakama. Ali, Belgija ima i bolje pojedince i silovitije prezentacije. Čast Kaneu, Rashfordu, Dieru, Sterlingu… Sjajan je belgijski trijumf u kvalifikacijama, letjeli su pored protivnika, Mertens je dokazao da nema velike veze je li u vrhu napada Lukaku ili on, lopta uvijek dobije istu adresu – odsjeda u mreži.
Uza sve to, Martínez ima i nužno potreban mir koji mu omogućuje da provodi svoj plan od kojega ne odstupa. Razlog leži u selekciji igrača. Ne toliko radu omladinskih škola, već selekciji – izboru. Belgija nema milione eura da se može nositi s fudbalskim velikanima kada su u pitanju afirmisani igrači, ali ima sredstva i razgranatu skautsku službu, a ponajviše tradiciju i pedigre da dovodi mlade igrače koji fizički mogu odgovoriti modernim zakonitostima fudbala. Njih kroz svoje fudbalske škole pretvaraju u odlične igrače, jasno da kroz taj proces mnogi i otpadnu. Naravno da kao jak adut Belgija ima i domaću ligu koja je vrlo atraktivna, ali i zahtjevna i kvalitetna za te mlade igrače koji se kroz nju bruse za eventualni iskorak u reprezentaciju.
Minus
Dva-tri susreta nikako nisu prava slika karaktera ove struke i ekipe, ne može se reći da im klecaju koljena pred odgovornošću. Fudbal je daleko od crno-bijelog, u njemu ne postoje samo istorijske i rutinske utakmice, da bi se napravio veliki rezultat treba preskočiti mnogo manjih prepreka na kojima često pogrešan korak može imati fatalne posljedice. U takvim okolnostima Crveni đavoli u pravilu su bili na visini zadatka, ali na najvećim takmičenjima redovno su stizala razočaranja.
Ako im se ne suprostave u posjedu lopte, protivnicima jedino preostaje čvrsta odbrana, igra na kontranapad i nada u dvije slabije faze igre Belgije – jalova igra glavom, u napadu i u odbrani – i ranjivost u prekidu igre te problemi posljednje linije kada imaju protiv sebe brze napadače, naročito kada visoko postavljaju offside zamku. U novom pristupu prema igri, kakav Belgijanci prikazuju proteklih mjeseci u većini utakmica, njihova zadnja linija često voli otići duboko naprijed. I u tome protivnici vide svoju priliku iz kontri i polukontri za brze napadače.
