Brazil je, nakon pola stoljeća loptanja s ostatkom svijeta, napokon na koljenima. Bio je to veliki kraj. Seleção je pao od protivnika koji je vjerovatno najbolje i najinteligentnije gradio svoju igru na Mundialu.
U tome je bila i tragedija i veličina ovog sloma. Tragedija, jer je koplje stare slave zabijeno o ledinu, skinuta kaciga, brkovi natopljeni suzama. Veličina, jer je fudbal u Nijemcima dobio treću dimenziju. Elf bi za mnoge predstavljao lak plijen, da im glavni atribut nije nepredvidljivost. Treba biti uporan, treba pustiti vrijeme, načeti nekom uspomenom.
Njemačka kada traži bolje, nema sentimentalnosti. Nijemci su slavili pokazavši da su ekipa rutine, da imaju potencijala. Išli su, ne u noge ili tijelo, išli su u dušu, u centar južnoameričkog maštanja. U jedno čarobno loptanje. U nadahnutoj, na momente čak i čudesnoj igri, Nijemci su smogli snage da torpeduju nade svog čuvenog domaćina.
Ibišević pred Mundijal: Njemačka ima problema, Brazil je silno motivisan
Bio je to Elf snova. Najbolji i najljepši. Sila. Jer, tada crveno-crnu košulju njemačke reprezentacije nosili su – hakleri. Slomili su u komade poznati brazilski imidž. U prekrasnoj večeri, pod svjetlošću reflektora, Njemačka je znala svoj put i nije stala.
Majstorstva im nije manjkalo, pa ipak, ono revolucionarno u njihovoj igri bilo je vraćanje do sopstvenog šesnaesterca, kada su postajali bekovi, oduzimanje lopte i transformacija u klasične krilne napadače, u svakom trenutku, spremne da povuku opasnu kontru. Kada su se Nijemci okrunili zlatom, svijet im se, opijen do tada neviđenim fudbalom, naklonio za visoki stil, za kreaciju i žestinu karaktera. Živa klasika jedne čudesne ekipe dobila je etiketu – Mineirazo. Aluzije su jasne – Maracanazo.
Sve je u Belo Horizonteu izvedeno do visoke čistoće. Bez pretjerivanja, kada su sve partije odigrane, tada pod reflektorima koji su na visokom bijelom obojenom stupu, do vrhunskog užitka i umjetnosti, Joachim Löw i germanska katedra koja je išla do savršenstva.
Na pergamentu su ostala zapisana imena velikih asova, snažnih nogu i velikana u crveno-crnoj majici: Manuel Neuer, Philipp Lahm, Jérôme Boateng, Mats Hummels, Benedikt Höwedes, Sami Khedira, Bastian Schweinsteiger, Thomas Müller, Toni Kroos, Mesut Özil, Miroslav Klose.
Na klupi još toliko talenta da i ovih dana ulazi u konkurenciju za sva vremena. Trojica se pamte: André Schürrle, Julian Draxler i Per Mertesacker. I ostali genijalci: Ron-Robert Zieler, Kevin Großkreutz, Matthias Ginter, Lukas Podolski, Erik Durm, Mario Götze, Roman Weidenfeller i Christoph Kramer. Iz njemačkih očiju vidljivo spokojstvo.
INFOGRAFIKA: Svjetsko prvenstvo – Raspored i satnica svih utakmica
A za Brazilce najbolji od najboljih? Belo Horizonte je proveo anketu. I onda, onaj smotuljak od glumaca, političara, generala, taksista, električara, ljudi iz rudnika, s polja. Srce Luiza Felipea Scolarija, ono veliko južnjačko srce Rio Grande do Sula, široko, gospodsko, bilo je taknuto.
Lista jedanaestorice fudbalera dobila je ovu konačnicu: Júlio César, Maicon, David Luiz, Dante, Marcelo, Fernandinho, Luiz Gustavo, Hulk, Oscar, Bernard, Fred. Crni uvojci se tresu, oči širom otvorene. Veliki Seleção ima i klupu: Jefferson, Dani Alves, Paulinho, Maxwell, Henrique, Ramires, Hernanes, Willian, Jô i Victor.
Razmjena zastavica na centru i u zraku novčić nade. Meksikanac Marco Rodríguez svira početak…
INFOGRAFIKA: Brazil najtrofejniji, Holandija najveći gubitnik svjetskih prvenstava u nogometu
Mineirão je proključao kao vulkan. Iz hiljade grla zaorila se pjesma, ispod tutnjave i crnog dima ”oklopnici” su krenuli u pravi fudbalski rat. Takav je njihov pristup, za njih je to borba, do iznemoglosti, ubitačna i iscrpljujuća, prgava. Oni igraju jureći, u napad i samo napad, gol je cilj do koga se dolazi i tempom i nasilno.
Scolari nije otrubio uzmak. A ipak, crnih je majica ”više”. Potisnuli su Brazilce. Seleção pokušava, hoće, ali ne uspijeva. Nijemci igraju elastično, munjevito, mudro. Znaju odakle dolazi opasnost, i tu su najgušći. Eksplozivni, ludo hrabri i simpatični sa svojom upornošću, nametnuli su se južnoamerikancima.
Lakoćom, od šale, razbacuju se loptama. Na Kroosa, na Özila ili duplim pasom direktno na Klosea. Vapno curi pored stative, lopta dere vanjski dio Césarove mreže. Fudbaleri Brazila čitaju, osjećaju. I ”režu”. Bodreni od punih tribina, krenuli su svi u napad, čak i bekovi Marcelo i Maicon. A onda, odjednom tajac. Bio je to Elf u svom najboljem izdanju.
INFOGRAFIKA – Fudbaleri sa najviše kartona na svjetskim prvenstvima
Pred, po pravilu brzim i snažnim igračima Elfa, čija je suština igre bila u jednostavnosti, Brazil se u tim početnim trenucima utakmice konstantno nalazio u podnožju ogromnog brijega, čiji vrh nikako nije mogla da dosegne. Iako podsticani podrškom velikog broja gledalaca, Brazilci su bili nemoćni da gosta izlože većim iskušenjima. Upravo, kada su se ugasile nade o potrebnoj natprosječnoj efikasnosti, pojavio se i onaj stalno prijeteći rasplet u vidu pogotka Miroslava Klosea.
Löw nije naivan. Taktički nadmudruje Scolarija, na svakom centrimetru terena traži borbenost, neviđenim mirom traži isto i od svojih momaka. Strpljenjem, mirom, ali i bučnim, jurišnim, napadačkim fudbalom. To je Löwova medalja. Tražio je ključ za još veće vodstvo svoje ekipe. Izvukao je i posljednji atom snage od svojih igrača, Brazilci su bili potpuno ignorisani, nije čudo, uzbudile su tribine domaći tim do ”krvi”. Seleção strateški uzmiče.
Höwedes se, u punoj promjena ritma, malo povučen, poigrao na desnoj strani igrališta, koju su Brazilci panično branili, pa sa Lahmom odigrao potez, koji preskače diznijevsku maštu. Nikad mišičaviji, s fantomskim rukavicama osvetnika, Nijemac u pravom trenutku šalje centaršut. Maicon je startovao, lopta je u povratu, a Kroos, jasno, u podmetnuću.
Njegov je bijeg kratak, munjevit, iz ”nule”. Da bi izveo trik, plave mu oči pilje u Césara. I ono drugo: koščat, stisnutih vilica, visok, onih finih ruku, lakoće koraka, izmjene ritma, hoda u polukoraku, duhovit, raznovrstan, neuhvatljiv, uvijek svoj. Pa i ta špica koja je zabijala golmane u zemlju.
Luiz Felipe Scolari grize gorčinu trenerskog hljeba. Kroos mu je donio raskorak učiteljske i igračke slave. Urla, protestvuje. Zvižduk tribina guši njegov ultimatum. Löw se nametnuo Big Philu. Njemački je selektor figure razmjestio vješto, ”Verde-Amarela” se uzalud trude, od južnoameričke mat-pozicije ni traga ni glasa.
Pokušao se Löw priviknuti na određenu nirvanu u igri. Nisu Nijemci trčali, ali su se kretali, nisu jurili, ali su mislili. Sve što su napravili, bilo je puno logike. Na svom mjestu. Inteligentno, bez žurbe, odskok, gledana i pucana ili produžena lopta.
Za Brazilce kao da je sve palo u vodu. Tumarali su terenom bez pokušaja da se nadoknadi izgubljeno. A u nastavku, baš kao u šahu, u identičnoj remi poziciji, na terazijama vrijednosti ili sreće, svejedno, prevagnuo je tas Schürrlea, koji se probio između petorice brazilskih fudbalera. Kulisa je bila kao stvorena da galopirajući major uspije. Prema Césaru je krenuo još žešće, za oktavu brže, opasnije.
Svjetsko prvenstvo u nogometu – Ko će obilježiti Mundijal u Rusiji?
Otvoreni put do finala, finta, raskošni dribling i prazna mreža – 1:7!
Ljepši kraj Njemačka za izvanredan ugođaj nije mogla ni poželjeti. Već poluprazne tribine dočekale su posljednji sudijski zvižduk na nogama, a aplauz upućen Elfu, dugo se nije stišao. Scolari će uputiti aplauz Nijemcima kojeg je pratio objektivni Mineirão.
Ti Germani, razigrani poput djeteta, napustili su teren bez pretjeranog oduševljenja, jer oni ne znaju za podsmijeh tribine, ali s ponosom, jer je rastanak sa scenom igrališta, s reflektorima pozornice i pogledom na semafor betonskog kolosa, stvar ”za sebe”. Tipična igra virtuoza u kojoj će rezultat predstavljati svetinju. Nisu odustali od stalne ofanzive uz pragmatičnu dozu secesijskog stava – napad da – ali nikako ”grlom u jagode”.
Refleksni do napetog luka, pokazali su svu onu raskoš svog talenta s kojima su ušli u anale mundo-storije. Tehnika, lakoća, dosjetljivost, deranje po golu nisu nikada ni bili upitni. Jer, svaki od njih mora dati Njemačkoj sve što zna.
Među takvim talentima razvila se koncepcija lijepog fudbala na brazilskom Mundialu.
To je Elf!
Julian Draxler
On je razigravač, klasična ‘sedmica’ čija snaga leži u sjajnom pregledu igre i inteligentnom dodavanju. Zbog toga ne čude mnoge usporedbe s Herbertom Wimmerom, Pierreom Littbarskim i Andreasom Möllerom. Iako s njima dijeli istu smisao za igru, Draxler je učinio korak više. Umjesto da se pokori nepisanim pravilima njemačkog fudbala, Draxler je ta pravila prilagodio vlastitom smislu za igru. Srušio je mit o njemačkoj fudbalskoj filozofiji koja se svodi na princip napadačke prilagodbe. Draxler nije solist, njegove lopte uvijek pretpostavljaju angažman svih ofanzivnih igrača. Jer, Draxler nije jedini dragulj u Elfovom veznom redu. Mario Götze, Sami Khedira, Toni Kroos i Mesut Özil omogućavaju mu da slobodno kreira napade znajući da mu neko od njih čuva leđa. Draxler i na terenu i u izjavama daje do znanja kako mnogo više cijeni kolektivni duh od virtuoznosti pojedinca. Za Draxlera je snaga ekipe koju je Elf uspio ostvariti glavni ‘krivac’ za njihove odlične rezultate.
Joachim Löw
Polako je dobio atribut dugovječnog budući da će kao selektor Elfa nakon World Cupa ući u dvanaestu godinu mandata. Osim ako ne doživi prvi ozbiljni debakl. Zasad je Löwu sve išlo prema očekivanjima, tako da prognoze koje ga svrstavaju u društvo Seppa Herbergera, Helmuta Schöna i Franza Beckenbauera nisu bez pokrića. Simpatije je pokupio predanim i detaljnim radom, te ozbiljnim pristupom medijima. Postao je Löw pravi vođa i šef svlačionice te ispunio osnovni cilj – osvajanje titule svjetskog prvaka. A ispunio je, prema vlastitim riječima, i životni san. Javnost je aplaudirala njegovoj odvažnosti da pomladi ekipu iz koje je uspio izvući maksimum. Miran je i nadasve simpatičan trener koji ne skače po aut-liniji ili da čupa kosu svaki put kada njegov igrač promaši zicer. Löw je staložen i odmjeren strateg, uvijek hladne glave. Ipak, postoje situacije u kojima se ta mirnoća i hladnokrvnost preobraze u viku i galamu. To najbolje znaju njegovi igrači.
Plus
Floskula o igri u kojoj uvijek pobjeđuju Nijemci sigurno će ponovo biti oživotvorena ako nadmoć s Mundiala ’14. zajedno sa Elfom otputuje na istok. Ne računamo li prijateljske utakmice, koje su i uvijek će prije svega biti eksperimentalne naravi, još nismo dobili čvrsti argument da je superiornost Njemačke utihnula.
Koalicija sitnog veza i dalje je posjedom lopte, ulascima u šesnaesterac i kreiranjem prilika nadmoćna svakoj odbrani. Odbrana koja na papiru djeluje kao najslabija karika ekipe nije ni imala puno posla, jer se u svakoj utakmici zabava uglavnom odvijala na drugoj polovini igrališta. Njemački adut je iskustvo, imaju zrelu ekipu kojoj ne klecaju koljena. Njemačka danas ima mnogo pojedinaca koji mogu riješiti utakmicu, sa njenim snažnim kolektivom duhom i željom za pobjedom, koji ih desetljećima čine jednom od najboljih reprezentacija, svrstali su Elf i ovaj put u jednog od glavnih kandidata za naslov. Elf je kvalifikacije prošao bezbolno, osim žara, današnja ekipa posjeduje i iznimno važnu upornost. Njemačka ima malo slabih tačaka i najvažnije je ne upasti u njihov ritam.
Minus
Njihovi ugledni veznjaci poput Tonija Kroosa, Samija Khedire, Leona Goretzke i Mesuta Özila morat će biti strpljivi nego ikada ako žele probiti protivnike, a neki zazivaju i igranje s pravim napadačem umjesto ofanzivnih krila u ulozi ‘lažne devetke‘. Nakon Eura ’16. nedostaci su očitiji, poraz protiv Francuske u polufinalu otkrila je sve slabosti Elfa i na tom će psihološkom momentu Löw morati mnogo raditi. Teško će postići automatizam kao 2008. i 2014., teret je veliki, oni brane titulu, i svi će ih maskimalno ozbiljno shvatiti.
Ključni igrači sve su osvojili, neki se već i oprostili od reprezentacije, upitno je hoće li pronaći pravi motiv za još jednu veliku bitku. Ova Njemačka, sada je jasno, nema svoju prima puntu, nema killera, nema napadača na kojega se može osloniti i koji će rješavati teške dvoboje, dok će lakše protivnike nemilice puniti ostavljajući im gorak okus u ustima. Da to nije stvaranje alibija prije no što je prvenstvo i počelo, pokazale su posljednje pripremne utakmice sa Engleskom (0:0), Španijom (1:1) i Brazilom (0:1). Elf svakako treba uzeti za ozbiljno ovo prvenstvo i nikako svoje pozicije u Rusiji izjednačavati s dojmom iz Brazila.
