Službena zabilješka br. 9: Čuvar sjećanja na plažu u ljetnom periodu

- Advertisement -

Piše: Midhad Kurtović

Jutro na plaži počinje drevnim ritualom obilježavanja teritorije. Sunce je još uvijek iza pozornice. Ono čeka da otpravnik nebeskih tijela podigne signalnu zastavicu, pa da izroni iz mora ili da izviri iza brda. Turisti su kudikamo kultivisanija stvorenja od pasa. Psi podignu zadnju nogu i pomokre se uz drvo, nakon čega svako ko ima pseći njuh zna dokle je njihovo. Turisti nisu prostaci. Oni prostru peškire i na njih stave po četiri kamena da im onemoguće uzlijetanje potaknuto naletima vjetra. Potom u pijesak ili šljunak zariju oštro koplje suncobrana. Suncobran je njihova porodična zastava. Rubni dijelovi peškira obilježavaju granice osvojene teritorije.

Nakon što uspješno osvoje i obilježe teritoriju neki turisti ostanu da bdiju nad njom, da je, ako to bude potrebno, brane svojim tijelima. Takvi su svu svoju opremu za odmaranje već donijeli sa sobom.

Drugi odlaze u svoje hotelske sobe, apartmane, bungalove, šatore ili kamp-kućice. Oni će se vratiti nakon doručka: sa suprugama i djecom, s kumama i kumovima, sa zetovima, snahama i pudlicama. Od dodatne opreme donijeće: šatore za plažu i gumirane podmetače za peškire; peraja, maske za ronjenje, loptu i papuče za plivanje; mobitele, tablete i kutije sa sunčanim naočarima; zaštitne kreme i ulja za blagopomazanja prije, u toku i nakon sunčanje; rezervne kupaće kostime, potkošulje, majice i slamnate šešire; daske za surfanje, gumene čamce, dušeke, trometarske labudove i flamingose na napuhivanje; kolica za bebe, dječije igračke, prsluke, šlaufe i mišiće za neproplivalu djecu; krafne, voće, vodu i sokove u plastičnoj boci; knjigu američke spisateljice, prodatu u preko milion primjeraka, od čijih se opisa nesretnih ljubavi gorko plače. Prema nepisanom, ali univerzalnom pravilu svih turista svijeta, na plažama se mora čitati isključivo laka, tzv. „plažna literatura“.

U edenskom miru godišnjeg odmora, u šarenom raju na morskoj obali, turisti hodaju razgolićeni poput svojih najstarijih predaka, izležavaju se i dokoličare. Gonjeni neviđenom pohlepom, nastoje iskoristiti svaki trenutak za odmor i uživanje. Oni znaju da će se Gospod kad-tad rasrditi na njih. A kad se to desi, zaključiće im godišnji odmor i vratitiće ih na radna mjesta da hljeb nasušni zarađuju u znoju lica svoga. Zato turisti drežde na suncu od jutra do večeri. Da bi iskoristli svaki trenutak skupo plaćenog odmora, spremni su na svojoj koži otrpjeti najžešće nalete džehenemske vatre.

Na plažama i u solarijima, na prvim vatrenim linijama bespoštedne borbe za što tamniju nijansu puti, srešćete na hiljade najokorjelijih rasista, bijelih ljudi što preziru, mrze i omalovažavaju crnce.

Pozivam psihologe i psihijatre da se u narednih sedam dana očituju u vezi s ovom nadasve neobičnom pojavom! U protivnom, plašim se da neću odoljeti iskušenju da već u prvoj narednoj prilici nastupim kao kvazipsiholog ili psihijatar naivac.

Iz godine u godinu sve je manje onih koji na more dolaze da uživaju, a sve više onih koji dolaze da se odmore. Takvi od praskozorja do sumraka leže na morskoj obali, kao da su za nju zalijepljeni katranom ili sekundarnim ljepilom. Njih ne zanimaju historijske znamenitosti, spomenici kulture, izložbe, predstave, koncerti, niti bilo kakvi drugi sadržaji koje nudi mjesto u koje su odsjeli. Oni s plaže idu ravno u krevet, a iz kreveta, još nerasanjeni, hrle na plažu, da legnu na isto ono mjesto s kojeg su 12 sati ranije ustali.

PROČITAJTE JOŠ:  Nastavlja se agonija onkoloških pacijenata u Tuzli: Ništa od kupovine aparata za zračenje

U žarko podne iz svih pora na njihovoj preplanuloj koži šikljaju gejziri znoja, znoja čija se sol miješa sa solju morske vode koju je sunce već popilo s njihovih paćeničkih tijela. I dok leže, oni zamišljaju kako iz njih na znoj izlaze svi zlodusi savremenog udarničkog života, svi egzistencijalni strahovi, otjelotvoreni u ratama neizmirenih kredita, opomenama za neplaćene račune, stečajnim postupcima i upozorenjima pred otkazivanje ugovora o radu.

Na jadranskoj obali sam viđao ljude plave krvi, nabreklih vratnih žila, koji, bez pomoći mehaničke ili električne pumpe, svojim „božanskim“ dahom oživljavaju dušeke, šlaufe, prsluke i mišiće za plivanje. Uvjeren sam da će se kad-tad naći neka poštena altruistička duša da svima onima koji trometarske flamingose i ladudove pušu dahom iz vlastitih pluća uvede beneficirani radni staž. Jedina pravna smetnja za donošenje takvog propisa mogla bi biti činjenica da oni to ne rade u tzv. radno vrijeme, već za vrijeme godišnjih odmora.

Zapazio sam da većina turista u priobalnom pojasu ima glatku kožu, tj. da nisu obrasli dlakom. Neki se depiliraju i po tri puta dnevno. Iako pripadaju toplokrvnim sisarima, većina njih se peruta, guli i presvlači kožu poput zmije.

Ujedaju vrlo rijetko, uglavnom onda kada im, dok izlazite iz mora, stanete na ruku ili ih u prolazu poprskate hladnom morskom vodom. Za svaki slučaj, ako naiđete na leglo turista sklupčanih u pijesku i čujete kako sikću jezikom, ne prilazite im, možda su otrovni, a možda samo krše zakon o zabrani sparivanja na javnim mjestima.

U jednom istarskom zaseoku, svakog dana, tačno u podne, neki hiperaktivni turbo-skakavac, po činu animator prve klase, na zid bašte restorana postavi džinovski zvučnik i počne pojačavati muziku sve dok vam se pod udarima zvučnih talasa ne rasklimaju zubi. Potom uključi mikrofon i praćen remiksima čuvenih svjetskih pop-hitova, na pet različitih jezika, poziva svekoliku turističku pastvu na aqua-aerobic. Ošamućen podnevnom žegom vidim kako se iznad zvučnika pale šareni kandilji, a animator se pretvara u mujezina koji poziva vjernike na molitvu. Nakon što je atmosferu doveo do usijanja, turbo-skakavac isključuje mikrofon i istrčava na trideset metara dugačak mol. Za njim na scenu obično istrči i po dvoje-troje djece koja će s manje ili više vještine oponašati njegove čudotvorne pokrete.

Događaj prate mobiteli, fotoaparati i desetine amaterskih kamera. Spektakl je ravan onome kad trostruki prvak svijeta u boksu ulazi u ring. U vodi su već poravnati redovi. Animator ima punu kontrolu nad svojim aqua-džematom. Kad on podigne ruke, svi podignu ruke, kad on savije noge, svi saviju noge. Već nakon deset minuta, izmiješano s tonama rastopljenog čovječijeg sala, more naglo promijeni boju. Iza trećeg rekata, aerobic završava aqua-vozićem. Ljudi koji ne poznaju jedni druge, različitih starosnih dobi, oba spola, drže jedni drugima ruke na ramenima i naginju se u krivinama. Teretni vagoni klaparaju papučama po vodi i čekaju da ih skretničar izvede na pravi kolosijek, tj. na uskotračnu prugu – prugu kojom saobraćaju samo vagoni bez suvišnih kilograma. Animator odlazi, a u vodi ostaje pet-šest najvećih posvećenika. Oni ostaju da naklanjaju seanse koje su propustili prethodne sedmice.

PROČITAJTE JOŠ:  Nakon tuče maloljetnika u Hrasnom, oglasio se MUP KS-a

Krema za sunčanje je najpouzdaniji lakmus-papir kojim se testira kvalitet bračne zajednice. Svi oni koji u prisustvu bračnog partnera sami sebi mažu leđa kremom za sunčanje, zasigurno žive u promašenom braku. Takvima bi bolje bilo da su stali pred streljački vod, nego pred matičara. Ne znam zašto se ljudi uopšte mažu tolikim količinama zaštitnih masnoća, ako su već dobrovoljno pristali da kožu izlože sunčevoj svjetlosti? I šta ako su u pravu baš oni ljekari koji tvrde da su zaštitne kreme za ljudski organizam štetnije od sunčevog zračenja?

Srce me zaboli kad vidim kako supruga, s nadljudskom posvećenošću, više od četvrt sata maže svog kapitalnog muža, od nožnog palca do tjemena glave, a on se istog časa, tek što je koža zinula da upije barem dio nanesene masnoće, potopi u morsku vodu. Za njim, na morskoj površini, ostane zloslutan oblak nalik naftnoj mrlji, oblak koji se presijava i pod prirodnim i pod vještačkim osvjetljenjem. Taj punomasni oreol koji spada s nemarnih plivača spaja se sa stotinama drugih odbačenih oreola. Još uvijek nije patentirana zaštitna krema koja će nas sačuvati od ove vrste zagađenja.

Temperatura mora zavisi od hidropotencijala i tjelesne temperature turista koji u njega mokre. Zato je more najtoplije u augustu, na vrhuncu turističke sezone.

Kad se plivač umiri i počne osvrtati oko sebe, kad naglo zaustavi dah, kad mu tanka plava žila na sljepoočnici nabrekne i koža lica promijeni boju, kad mu se oči povećaju, a pogled zamuti, budite pristojni, ne ometajte ga, sjetite se da on svojom samozatajnom nesebičnošću zagrijava more. U tim trenucima muškarac osjeti kako mu toplotni val promigolji kroz nogavicu kupaćih gaća – kao da mu kakva toplokrvna zmija sporim kretnjama pređe preko prepone. Na koncu se cijelim tijelom strese od sladostrašća, još jednom se osvrne oko sebe i nastavi plivati. Šta žene osjete u tim trenucima, nije mi poznato. Poznato mi je tek toliko da one uvijek osjete nešto drugo.

U našim jezicima još uvijek ne postoji riječ koja označava čovjeka koji se sunča. Ako se onaj koji pliva zove plivač, onda bi se onaj koji se sunča mogao zvati „sunčač“. Ali lingvist, onaj koji bi trebao da se bavi takvim stvarima, prisiljen je da se bavi time kako će se sâm jezik zvati. Ni onome koji leži naši jezici još nisu nadjenuli ime. „Ležač“ nema ime sve dok mu je želudac prazan. Kad štogod strpa u usta, zlobnici ga zovu „lezihljebović“.

Odsustvo riječi koje bi trebale označavati ljude koji leže i ljude koji se sunčaju svjedoči u prilog činjenici da kult sunčanja i izležavanja ne seže daleko u prošlost. Prema mojim laičkim procjenama, budući da nismo davno počeli, trebaće nam još oko dvije-tri stotine godina da se čestito odmorimo.

- Advertisement -

NAJNOVIJE

MOŽDA VAS ZANIMA

Požar u sarajevskom naselju: Na terenu dva vatrogasna vozila

U večernjim satima došlo je do požara u sarajevskom...

Slučaj nestale djevojčice Danke Ilić: Ko su uhapšeni u akciji FUP-a u Hadžićima?

Od izvora bliskih istrazi saznali smo imena uhapšenih u...

U Beogradu preminuo učenik nakon incidenta u školi

U Srednjoj zanatskoj školi u Beogradu je 18. marta...

Dijaspora je u BiH prošle godine poslala 3,79 milijardi KM

Iz Centralne banke Bosne i Hercegovine su objavili podatke...