Nakon što je na vidjelo izišla činjenica da Sjedinjene Američke Države (SAD) svakodnevno prate privatne podatke svojih građana ali i ljudi širom svijeta, sada se pojavljuju i informacije o tome kako i mnoge evropske zemlje redovno prate telefonske razgovore, elektronsku poštu i SMS poruke svojih građana, javlja Anadolu Agency (AA).
Tako je program prisluškivanja, odnosno špijuniranja, u Velikoj Britaniji regulisan zakonskom odredbom koja datira od prije 14 godina. U toj otočnoj zemlji samo uposlenici obavještajnih agencija i čelnici snaga sigurnosti mogu uputiti zahtjev za priluškivanje koji potom potvrđuje premijer države, a njegov odgovor je pozitivan samo ako je u pitanju prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Odluka o praćenju traje tri mjeseca dok se svako praćanje bez zvanične odluke tretira kao kriminalno djelo.
Tu zemlju je 2011. godine potresao medijski skandal u vezi sa ilegalnim prisluškivanjem kada je medijska kuća “News of the World” vlasnika medijskog mogula Ruperta Murdocha prisluškivala pojedine osobe bez prethodne dozvole, nakon čega je list ubrzo i zatvoren.
U Njemačkoj prisluškivanje mogu vršiti samo snage sigurnosti, a o programima prisluškivanja odlučuje državni sud. Sud u većini slučajeva odobrava praćenje i prisluškivanje ličnih podataka ako je cilj sprečavanje teških kriminalnih djela, terorizma ili udara na državni poredak.
U ovoj evropskoj zemlji 2012. godine je odobreno 30 hiljada zahtjeva za prisluškivanjem koji su bili povezani sa borbom protiv terorizma, krijumčarenjem oružja, dok je u istom periodu praćeno 850 hiljada telefonskih poziva, elektronske pošte i SMS poruka.
U Francuskoj dozvolu o prisluškivanju ličnih podataka građana donosi sudstvo ili države vlasti, a traje četiri mjeseca. Dozvola se odnosi samo na slučajeve kada je ugrožena nacionalna sigurnost, prijetnje terorističkim napadom, ali i u slučajevima kada se radi o ekonomskim interesima zemlje.
U toj zemlji godišnje bude upućeno oko 20 hiljada zahtjeva za prisluškivanje privatnih podataka, a podaci o praćenju se arhiviraju od šest mjeseci do pet godina. U Francuskoj je 2011. i 2012. godine praćeno 197 hiljada elektronske pošte.
