Hoćemo li sigurno stići na odredište? Da li je avion siguran? Ko je pilot? Ovo je noćna mora većine putnika u avionu. Probajte zamisliti ovakav scenario…Iznenadna turbulencija baca vas sa sjedišta, kolica sa hranom i pićem prolaze pored vašeg sjedišta nevjerovatnom brzinom, naravno, bez da ih gura stjuardesa. Avion gubi visinu, a stomak vam je stigao do grla, i nema gdje. Maske sa kiskom padaju pred vas, ali vi niste pratili instrukcije osoblja aviokompanije nakon ukrcavanja. Svi oko vas panično vrište, mole se i padaju jedni preko drugih, jer nisu vezali sigurnosne pojaseve, iako su na to uredno bili upozoreni. Putanja aviona više nema ni ugao ni smisao…ovo je kraj!
Dobra vijest u cijeloj priči je da pad aviona ne znači nužno smrt. Zapravo, prema istraživanju koje je proveo BBC, od 568 avionskih nesreća koje su se u Sjedinjenim Američkim Državama dogodile u periodu od 1980. do 2000. godine, više od 90 posto putnika i članova posade preživjelo je! Dakle, u slučaju avionske nesreće postoji mnogo stvari koje će povećati izglede za preživaljavanjem. Na prvom mjestu je „hladna glava“ koju bi, tvrde stručnjaci, trebali zadržati i u najgorim trenucima. Istraživanja pokazuju da i odjeća koju nosite mogla pomoći u preživljavanju. Također, i prtljag koji sa sobom unosite u avion, kao i to gdje ga smještate. Neka od istraživanja ukazuju i na to da bi i izbor mjesta na kojem sjedite također mogao biti od presudnog značaja.
Najsigurnije mjesto
Koje je onda najsigurnije mjesto u avionu? Zvanični izvještaji FAA (Federalna uprava aviosaobraćaja SAD) reći će vam da takvo ne postoji jer, nijedna avionska nesreća nije ista. Popularni „Mechanics“ magazin je vršio jedno istraživanje prema kojem je stražnji dio aviona najsigurnije mjesto. Analizirali su sve podatke o avionskim nesrećama u SAD-u u posljednjih 36 godina i zaključili da putnici u stražnjem dijelu aviona imaju 40 posto više šanse za preživljavanjem nego oni koji sjede u prvim redovima. Ipak, zvaničnici FAA su i dalje stanovišta da najsigurnije mjesto ne postoji. Također ističu, a pozivajući se na zvanične podatke, da nijedan avioprijevoznik nije sigurniji od nekog drugog.
I u svemu tome, kako još savladati i strah, onaj turobni osjećaj koji nas obuzima kad spazimo opasnost. Da odmah razjasnimo. Ne postoji osoba koja nema straha. Strah je, psihologija objašnjava, urođena, genetski programirana reakcija na prijeteći ili bolan stimulus. I nije nefunkcionalan. On poput boli čiji je cilj zaštititi tijelo od daljnjih oštećenja, svojom intenzivnom nelagodom i isključivanjem svih drugih stvari koncentrira tijelo na odbranu od onoga što izaziva strah, postavlja sistem u mod spremnosti i potiče na pažljivo motrenje na ono od čega prijeti opasnost. Dodamo li tome i klaustrofobiju…ma možda je bolje ni da ne letimo avionom. Ili?
– Letenje je najsigurniji način transporta, toliko puta smo svi to čuli, a toliko je ljudi koji to još uvijek uzimaju sa nevjericom. Letenje jeste neprirodno za čovjeka, ali sa odgovarajućim znanjem i informacijama o procesu letačkih operacija uvidjet ćemo da zaista nema mjesta za strah i nevjericu, kaže nam inžinjer aeronautike i pilot BH Airlinesa Edin Dogić.
Stvar je u perspektivi
Strah od letenja nije jednostavno prebroditi, kaže Dogić, međutim, kako ukazuje, postoje ljudi koji letenje vole i u tome jako uživaju, u prvom redu piloti, ali i mnogi drugi zaljubljenici u avijaciju i letenje.
– Dakle, stvar je u perspektivi. Postoji više razloga da u letenju uživamo nego da se plašimo, i svaka osoba koja se boji letenja trebala bi pokušati uvidjeti lijepu stranu te na taj način potisnuti nepotrebni strah i traumu. Ipak, važno je napomenuti da je mnogo bolje ako je osoba imala priliku prvi put letjeti tokom djetinjstva. Jer, tada je strah manje izražen, ističe Dogić.
Dodaje kako je drugi bitan faktor koji značajno smanjuje strah od letenja poznavanje same materije, a što je posebno izraženo kod pilota.
– Što bolje razumijemo kako avion uopće leti te kako avioni funkcioniraju, letenje postaje logično i manje misteriozno. Posebno imajući u vidu koliko su avioni tehnički opremljeni brojnim sistemima sigurnosti i preciznosti koji su doslovno „uduplani“ te zaštićeni od otkazivanja, zbog čega jednostavno nema prostora za grešku. Osim toga, tehničko održavanje aviona danas je na nevjerovatno visokom nivou. Postoji bezbroj propisa i regulativa koje su uspostavljene, a koje svaki proizvođač aviona, aviokompanije te organizacije koje rade održavanje aviona moraju ispuniti i ispoštovati, a upravo to je najviše doprinijelo povećanju stepena sigurnosti u letenju, priča Dogić.
Osim toga, dodaje on, općepoznato je da su uslovi za odabir budućih pilota strožiji od bilo kojeg drugog zanimanja, počev od profila ličnosti, preko sposobnosti učenja i snalaženja u složenim situacijama, psihofizičkih i psihomotoričkih predispozicija te savršenog zdravlja do jako stroge i dugogodišnje obuke, treninga te konstantnih provjera i testiranja.
– Stoga, piloti su također i jedan od najbitnijih i najdirektnijih faktora koji doprinose sigurnosti letenja. Dakle, letenje je jedna kompleksna materija kojoj je posvećeno nevjerovatno mnogo pažnje, tehničke podrške, znanja i materijalnih sredstava, a sve to kako bi se letenje učinilo bezbjednim za sve, pojasnio je Dogić.
Analize nesreća
Pitali smo ga i postoji li sigurno mjesto u avionu? Evo šta nam je odgovorio:
– Iz analiza avionskih nesreća u prošlosti može se zaključiti da je svaka specifična na svoj način i da ne postoji pravilo koje bi ukazivalo na to koje mjesto u avionu je sigurnije od drugog.
Na pitanje koliko moderna tehnologija kojom su opremljeni avioni pomaže sigurnom letenju, Dogić je odgovorio kako je upravo moderna tehnologija faktor koji najviše utiče na povećanje sigurnosti. Jer, svakodnevno se uvode nove tehnologije, oprema, poboljšanja i procedure kojima se odvijaju procesi letačkih operacija.
– 
Avioni su kompleksni aparati čiji rad zavisi od različitih sistema kao što su električna struja, hidraulika, instrumenti, motori, gorivni sistem, sistem za održavanje pritiska… Svi ovi sistemi na avionima su osmišljeni tako da u slučaju otkaza jedne komponente budu automatski zamjenjene drugom ili trećom zavisno od složenosti i važnosti samog sistema. Također, avioni namijenjeni za transport putnika su opremljeni sa minimalno dva motora i u svakom momentu otkaza jednog, avion može normalno nastaviti let sa preostalim motorom, a čak i u nevjerovatno rijetkoj pojavi otkaza svih motora, piloti su obučeni tako da u svakom momentu za vrijeme leta imaju spremnu proceduru po kojoj će postupiti da avion bezbjedno spuste na zemlju. Ništa nije prepušteno slučaju, za svaki mogući problem ili kvar postoji odgovarajuća procedura i način obuke i vježbanja procedura je strogo kontrolisana od strane odgovarajućih organa vlasti. Mnogo je uređaja o kojima možemo pričati, ali možemo izdvojiti nekoliko modernijih koji su doveli do velikog pomaka u sigurnosti letenja. GPWS ili „Ground Proximity Warning System“ je jedan od relativno novijih sistema čija je osnovna namjena da obezbjedi blagovremeno upozorenje pilotima ako se avion nalazi u poziciji koja nije odgovarajuća sa traženom putanjom aviona u relaciji sa visinom od zemlje te konfiguracije kontrolnih površina aviona u datom momentu. Budući da većim dijelom leta avion leti iznad ili u oblaku, noću.. takozvani instrumantalni uslovi gdje piloti nemaju vizuelni kontakt sa zemljom te za vrijeme snižavanja i prilaska aerodromu za slijetanje, jedna od funkcija sistema je i prikazivanje relativne visine i udaljenosti terena u odnosu na putanju aviona.
Dvočlana letačka posada
Također, kaže dalje Dogić, bitno je spomenuti TCAS „Traffic Collision Avoidance Aystem“, čija funkcija je sprječavanje sudara aviona u vazduhu koji je u uslovima jako povećanog broja aviona u vazduhu na relativno malom prostoru.
– Jedan od faktora povećanog stepena sigurnosti je i dvočlana letačka posada. Dakle, minimalno dva pilota u cockpitu svakog putničkog aviona te njihova raspodjela dužnosti je direktno vezana za ovu problematiku. Naime, avionima može upravljati samo jedan pilot, ali propisi nalažu da moraju biti minimalno dva, tako da u svakom momentu leta jedan pilot bude zadužen isključivo za upravljanje i kontrolu putanje aviona, a drugi radi ostale neophodne dužnosti te asistira prvom, a nakon svakog slijetanja njihove dužnosti se rotiraju. Ovakav način rada povećava stepen sigurnosti i smanjuje zamor pilota. Isto tako, samo radno vrijeme i vrijeme pilota provedeno u vazduhu je strogo regulisano iz istih razloga, kaže Dogić.
Prema tome, naglašava Dogić, tokom leta se ne treba bojati ničega. Ipak, u slučaju bilo kakve vanredne situacije, svakako ne treba paničiti, već poštovati upute osoblja koje je obučeno za sve moguće situacije.
Koliko Vam olakšavaju kontrolori leta?
– Kontrola leta je jako bitan faktor sigurnosti vazdušnog saobraćaja. Njihova osnovna uloga je takozvano razdvajanje aviona po visini i lateralno. Svaki avion mora imati odobreni plan leta da bi mogao poletjeti, kontrolori leta imaju informaciju o namjeravanoj putanji leta te u zavisnosti od saobraćaja drugih aviona daju odobrenja u skladu sa najavljenim planom leta. U slučaju da neki od aviona ima problem bilo koje vrste, kontrola leta nudi pomoć u dodatnom navođenju te obezbjeđuje razdvajanje od drugih aviona, jer u slučaju problema na avionu nekada je potrebno odstupiti od planiranog. Otežani vremenski uslovi mogu izazvati kašnjenja koja opet uzrukuju poremećaj u protoku aviona na zračnim putevima ili terminalnim zonama aerodroma, a budući da se piloti mogu brinuti za sigurnost samo aviona na kojem lete, kontrolori su tu da monitorisu i regulisu razdvajanje svih aviona u svojoj zoni odgovornosti uz pomoć radara i drugih sredstava, iz tog razloga piloti i kontrola leta su u stalnoj radio komunikaciji tokom cijelog leta.
Koliko govori izraz lica stjuardese?
– 
Za većinu putnika izraz lica stjuardese predstavlja osnovni pokazatelj stanja u kojem se avion nalazi i sigurno je da bi zabrinut izraz lica izazvao zabrinutost i kod putnika. Zato je bitno da stjuardese imaju takav gard i nastup koji će ulijevati sigurnost i spriječiti paniku kod putnika u slučaju neke vanredne situacije. U takvim situacijama je najbitnije ostati pribran te spriječiti paniku i haos. Bitno je naglasiti da osnovna uloga stjuardesa nije posluživanje hrane i pića kao što neki ljudi smatraju. Njihova osnovna uloga je briga za sigurnost putnika. Stjuardese prolaze kroz redovne programe obuke i drilova za razne vanredne situacije, od pružanja pomoći putnicima sa zdravstvenim problemima, sprečavanja pokušaja otmice aviona pa do sprovođenja brze i sigurne evakuacije kada je to neophodno, pojasnio je Dogić.
Šta je turbulencija?
– Turbulencija je pojava koju izaziva vjetar koji puše prema gore ili dole. Postoji više načina nastanka turbulencije. Najčešće je to u oblaku, jer većina oblaka formira se kretanjem toplog, lakšeg vazduha prema gore, dok se hladniji, okolni vazduh spušta i zauzima mjesto gdje je bio topli zrak. Na taj način se formira cirkulacija vazduha u vertikalnoj ravni većeg ili manjeg intenziteta. Također, izražena i druga vrsta tubulencije, pogotovo u našim krajevima sa visokim planinama gdje vazduh nošen vjetrom, prisiljen da prelazi vrhove planina te se ponovo spušta prateći konfiguraciju terena, počne da pravi vtloge ili talase koji izazivaju turbulenciju. Kada avion koji se kreće većim dijelom leta horizontalno i velikim brzinama naiđe na dio vazduha koji se kreće okomito na putanju leta. Rezultat je nagla promjena putanje aviona u malom intervalu što se može osjetiti poput udara, i što je veća brzina aviona, veća je frekvencija i intenzitet udara. Dakle, turbulencija je sasvim normalna pojava i svi avioni su konstruisani i testirani da mogu izdržati opterećenja konstrukcije koju turbulencija proizvede. Može biti opasna ako putnici nisu vezali sigurnosne pojaseve. Tada može doći do ozbiljnijih povreda. Zato se preporučuje konstantna upotreba posaja. Recimo, piloti su obavezni tokom cijelog leta koristiti pojas.
Aerodrom u Sarajevu posebna kategorija
Da li je tačno da je Međunarodni aerodom Sarajevo među najzahtijevnijim? Koji je aerodrom najteži za slijetanje i polijetanje?
– Postoji nekoliko aerodroma koji se smatraju jako zahtjevnim, recimo u Evropi je po tome poznat Aerodrom Insbruk. Sarajevo također spada u posebnu kategoriju, a osnovni razlog je orografija, odnosno konfiguracija terena oko aerodroma. Naime, visoke planine predstavljaju veliku prijetnju te se odgovarajući minimumi za slijetanje i polijetanje povećavaju u odnosu na aerodrome u ravnici. Postoji klasifikacija aerodroma u zavisnosti od opremljenosti i složenosti procedura za polijetanje i slijetanje. Sarajevski aerodrom spada u posebnu kategoriju te je za sve pilote koji slijeću na ovaj aerodrom potrebno dodatno upoznavanje sa procedurama i određena vrsta posebnog ovlaštenja za slijetanje.
Temeljita obuka
Kakve obuke prolaze piloti?
Piloti prolaze jako temeljitu i kontrolisanu teoretsku i praktičnu letačku obuku. Prije sjedanja za komande pilot mora zadovoljiti opširno teoretsko znanje iz svih oblasti vezanih za letenje. Od propisa, principa letenja složenih avionskih sistema radionavigacijskih uređaja, poznavanja meteorologije itd. Proces od početka letenja na avionima za obuku do sticanja ovlaštenja za letenje na putničkom avionu je dug i zahtjevan. Veliki broj kandidata nikada ne uspije stići do poslijednje faze jer jednostavno ne ispunjavaju zahtjevani tempo i obim sticanja znanja i vještine u letenju. Bitno je naglasiti da su piloti pod konstantnom kontrolom obnove i provjere znanja. Postoje određeni vremenski intervali kada svaki pilot mora biti podvrgnut provjerama i obnovi znanja, postoje simulatori koji su napravnjeni tako da daju iste uslove kao na odgovarajućem avionu, te se vježbaju svi mogući otkazi i problemi, tako da u slučaju pravog problema na avionu mogu da urade već uvježbane procedure bez ikakve panike ili straha u što kraćem roku i na što bolji način, pojasnio je Dogić.
