– Da bi neko postao radioamater mora poroći kroz obuke koje u zavisnosti od kategorije za koje se obučava, traju 2-3 mjeseca, a nakon toga svako ko od polaznika položi ispit pred komisijom Saveza radioamatera RS, dobija pored klupskog i svoj lični pozivni znak koji je jedinstven u svijetu
Predsjednik Radioamaterskog kluba “Kozara” iz Prijedora Jovica Knežević izjavio je za Anadolu Agency da se za njih uspostavljanje kontakata sa radioamaterima širom svijeta ne može ničim dočarati i naglasio da se to jednostavno mora doživjeti.
“Ja sam jednom davno pročitao i još uvijek stojim iza te rečenice u kojoj se kaže da radioamaterizam nije hobi, radioamaterizam je dijagnoza. Ovo se voli svim srcem. Nekad je to mene privuklo iz razloga što nije bilo računara, nije bilo skajpa, nije bilo interneta, nije bilo fejzbuka, nije bilo ništa slično današnjim komunikacijama. Međutim, najveća čar za mene je ta da antena koju sam ja napravio uz pomoć mojih drugara, prijatelja i uređaj izlazne snage sa nekih 100W uspjela uspostaviti kontakt sa Australijom, Južnom i Sjevernom Amerikom, Kanadom. To je čar koja se ne može ničim dočarati, to se jednostavno mora doživjeti u radioamaterskom klubu. Da li je to rad telegrafijom ili telefonijom, svejedno je, ali kad se ostvari kontakt s drugim kontinentom, da tako kažem, s jednim komadom žice ili sa komadom aluminija, bez ikakvih drugih pomagala, znači jednostavno prirodno, odbijanjem talasa o jonosferu na nekim frekvencijama direktnom vezom to je nešto što je i dandanas najveća čar amaterizma“, kazao je Knežević.
Prema njegovim riječima, da bi neko postao radioamater mora poroći kroz obuke koje u zavisnosti od kategorije za koje se obučava, traju 2-3 mjeseca, a nakon toga svako ko od polaznika položi ispit pred komisijom Saveza radioamatera RS, dobija pored klupskog i svoj lični pozivni znak koji je jedinstven u svijetu.
“Nekad je obuka bila mnogo, mnogo ozbiljnija i više se pažnje posvećivalo telegrafiji, koja danas nije obavezna, međutim u Evropi i svijetu je Morzeova azbuka osnov za polaganje neke radioamaterske klase“, istakao je Knežavić.
– Radioamaterizam je širok pojam –
Kroz Klub, osnovan 1954. godine, dosad je prošlo oko 400 članova.
Knežević je rekao da je radioamaterizam širok pojam i da su se svi oni na neki način bavili bliskim poslom koji je vezan za njega, počev od konstruisanja bilo kakvih uređaja vezanih za elektroniku do pravljenja antena, kao i da su mnogi ljudi vezani svojim poslom za radioamaterizam
“Tipa kolege koje rade u Ministarstvu unutrašnjih poslova RS na održavanju sistema veze, Centru za obavještavanje, Civilne zaštite grada Prijedora i ti ljudi faktički su krenuli od radioamaterizma i taj nekakav temelj njihovog znanja zasnovali su u radioamaterskom klubu, smatra on.
Radioamaterski klub “Kozara“, koji je bio jedan od najtrofejnijih na nekadašnjim jugoslovenskim prostorima prije šest godina, obnovio je svoj rad nakon pauze od dvije decenije i sada broji 40 aktivnih članova.
Nekada je radioamaterizam privlačio u ovom gradu i mlađu žensku populaciju, međutim to je u sadašnjem vremenu izostalo.
Iz Kluba su kazali da u radioamaterizmu širom svijeta ima dama i da ih je lijepo čuti preko radiotalasa i poručili svojim sugrađankama da dođu i da se upoznaju sa uspostavljanjem kontakata sa svijetom i poželjeli da im se u tome neke od njih pridruže.
Napomenuli su da je jedna Austrijanka među 10 najboljih amatera u svijetu, koja vrhunski barata tastaturom i talegrafijom, da je velika takmičarka i humanista.
Prema nekim procjenama u svijetu ima 10-11,5 miliona radioamatera, a Češka, Italija i Njemačka po brojnosti su u samom vrhu.
U Klubu ističu da njihovi članovi nisu baš nešto aktivni u uspostavljanju kontakata u godinama koje nisu takmičarske, dok je sasvim drugačija situacija u onoj koja je takmičarska u kojoj se ostvari godišnje 10-20 hiljada kontakata.
– Nedostatak vlastitog prostora najveći problem –
Klub je sa još 8 klubova iz RS član Saveza radioamatera RS koji se nalazi na budžetu Ministarstva saobraćaja i veza RS.
“Mi smo jedan od klubova koji se može ponositi s tim da imamo kompletnu opremu od savremenih radioamaterskih uređaja, laptopa, agregata, mobilnih antena…”, naglasio je Knežević.
Najveći problem Kluba je što je tokom rata ostao bez svog prostora pošto je srušena kuća u centru grada u kojoj su se nalazili.
Nakon obnove rada, više godina su bili privremeno smješteni u jednu kancelariju u zgradi Teritorijalne vatrogasne jedinice Prijedor, a sada imaju veći prostor na raspolaganju u zgradi jedne gradske mjesne zajednice, ali se opet radi o privremenom smještaju.
U Klubu se nadaju da će gradska uprava sa kojom imaju dobru saradnju naći uskoro adekvatan oprostor koji će biti njihov.
-Tim radiomreže za opasnost –
Od prije dvije godine u sastavu Kluba nalazi se Tim radiomreže za opasnost koja broji 10 članova.
“Tim radiomreže za opasnost funkcioniše pri svim radioamaterskim klubovima u svijetu, ali sam siguran da je u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini jedini ovako organizovan Tim radiomreže za opasnosti ovaj u Radioklubu “Kozara”.
Svi članovi Tima radiomreže za opasnost su potpisali pristupnicu Civiloj zaštiti, volonteri su Civilne zaštite i dobili su lične karte za osoblje Civilne zaštite, tako da su, u jednu ruku, i radioamateri, članovi Radiokluba, ali članovi CZ grada Prijedora, kazao je Ognjen Vukić, koji se nalazi na čelu ovog Tima.
On je objasnio da je Tim osposobljen da u što kraćem vremenskom periodu uspostavi komunikaciju na prijedorskom području, ali i sa cijelim svijetom.
Dodao je da su osposobljeni za popravak radiouređaja, te za pojedine hitne službe poput hitne pomoći, vatrogasaca, Crvenog krsta, policije, koje u određenom momentu nemaju komunikaciju između sebe, te izvrše koordinaciju između njih i razmjenu informacija koje u tom momentu ne mogu izvršiti konvencionalnim načinom, telefonijom.
Naveo je da u normalnim uslovima pomažu u organizaciji pojedini manifestacija kao što su Međunarodne ulične trke, maraton na Kozari, Pozdrav proljeću.
Vukić je kazao da ga je radioamaterizmu privukla ljubav prema radio vezi.
“Sticajem okolnosti, u vojsci sam bio vezista, a prije odlaska u vojsku, išao sam na kurs radioamatera, koji sam prekinuo, a u vojsci sam obnovio znanje i položio klasu i kasnije bio neki period mirovanja dok nisam čuo za aktivnosti u Radioklubu “Kozara”, mislio sam da to i ne postoji, da se to ugasilo. Negdje 2014/15. godine kad su bile poplave, čuo sam za Radioklub, onda sam došao, učlanio se i nastavio se baviti hobijem koji volim“, rekao je on.
Zidovi ovog kluba ukrašeni su samo manjim brojem priznanja koja su njihovi članovi dobili za svoj rad i s takmičenja u ranijem i sadašnjem periodu.
Među njima se nalazi i Povelja o bratimljenju sa radioamaterima iz Trbovlja i napominju da su vjerovatno jedina dva kluba u svijetu koja su se pobratimili.
