Zdravstveni sistem u Bosni i Hercegovini ne poznaje trans-osobe i ne osigurava im bilo kakve olakšice u tom prijelaznom periodu te uzimanje hormonske terapije samostalno finansiraju kao i eventualne operacije za promjenu spola koje moraju raditi izvan države.
S druge strane Republika Srbija participira 60 posto u tretmanu i operaciji, a Crna Gora obrazuje medicinski kadar za promjenu spola i plaća 80 do 100 posto troškova tranzicije u inostranstvu, svojim trans državljanima, no istraživanja Sarajevskog otvorenog centra (SOC) pokazala su da u bh. zdravstvenim ustanovama ne postoji kadar voljan da se educira u tom području, ili im se to ne nudi.
Transrodnost je polovinom prošlog stoljeća definiran kao mentalni poremećaj koji se manifestira dubokim neskladom između biološkog spola i rodnog identiteta, prenosi Fena. U novoj američkoj klasifikaciji ta vrsta problema se prebacuje s psihijatrijskih poremećaja na seksološke.
Kako bi ukazala na taj problem i progovorila javno o toj manjini unutar ionako osjetljive LGBTI populacije, Elameri Škrgić-Mikulić osmislila je projekat nazvan “Pretvaranje” u okviru kojeg će uskoro biti prikazan i film, a donosi i umjetničke fotografije o temi transrodnih u BiH te njihove priče.
U razgovoru za Fenu autorica je ispričala da se odlučila govoriti o njima jer se radi o ranjivoj grupi kojoj ta činjenica otežava put do ostvarenja njihovih prava čineći ga još kompliciranijim.
– Ta kompleksna ljudska patnja zbog nesklada pola u kom su rođeni i kako se osjećaju te kojoj su izloženi tokom života za odgovor ne bi smjeli imati odbacivanje i diskriminaciju, već empatiju i pomoć društva u vidu prihvatljivog zakonskog okvira i zdravstvene podrške – stav je autorice.
Napomenula je da svaki od segmenata tog projekta ima za misiju potaknuti upravo donošenje prihvatljivog zakonskog okvira i omogućiti tim osobama lakši život.
U okviru projekta ispričana je priča o Ramizu Mujkanoviću u čijim dokumentima piše da je muškarac rođen juna 1996. godine u njemačkom gradu Bielefeldu, ali on je Franc Ferarri iz Orašja, Doboja i Breze u kojima je odrastao i “od malena znao da je žena”.
Franc se definira kao transrodna osoba. Danas živi u Sarajevu i kao frizer mjesečno zarađuje oko 700 KM. Sretan je, kaže, što mu to omogućava da uz pomoć kredita finansira medicinsku tranziciju jer drugog izbora nema.
Nesklad između njegovog biološkog spola i rodnog identiteta namjerava okončati i pomoć mora tražiti izvan BiH, zbog nepostojanja zakona koji regulira medicinski tretman ovih osoba.
Još jedna priča koju donosi taj projekat je ona o Eleni koja je transeksualna žena i njeni dokumenti slove na muškarca Radu Čubića, ali sve je manje Rade u Eleni, od kako je prije nekoliko godina započela tranziciju u Beogradu.
Elena je i penzionerka i nakon što od minimalne penzije plati režije jer joj je porodica na prvom mjestu, kupuje tri vrste esterogena koji za nju život znače i pojašnjava da su lijekovi u Sarajevu skuplji i do 600 posto. Androkur, bloker muških hormona, u BiH košta 135, a u Srbiji 42 KM.
Psihijatrica Dušica Marković Žigić, članica Tima za rodnu disforiju i promjenu spola u Beogradu, čija je pacijentica i Elena, kaže da se transrodnost ne može smatrati bolešću, u užem smislu.
– Više je to stanje i ako se to ne vidi od samog rođenja, pretpostavlja se da postoji od tada. Vjerovatno je nastalo u međuigri mozga i hormona – ističe ova psihijatrica, koja navodi da se njihovom timu godišnje obrati između 10 i 15 novih trans-osoba za pomoć.
Škrgić-Mikulić pojašnjava da iako je od 2009. godine u Bosni i Hercegovini zakonom zabranjena diskriminacija transrodnih osoba, a tri godine kasnije to stanje prepoznato kao osnova za promjenu podataka u ličnim dokumentima, sve je ostalo mrtvo slovo na papiru.
Osnova za promjenu oznake spola jeste potpuna transformacija koja uključuje operaciju za što bh. zdravstveni sistem nema odgovor, dodaje autorica, ali i upozorava da ne želi svaka trans-osoba operaciju genitalija iz različitih razloga (strah od boli, odbijanje da se skrnavi tijelo ili je nekima dovoljno ono što urade hormoni i estetske korekcije).
Istraživanja potvrđuju da gay osobe čine 3,5 posto ljudi na Zemlji (koliko ima i ljevorukih osoba), a samo 0,3 posto Amerikanaca se identificira kao transrodni, no BiH, kao i mnoge druge zemlje nemaju statistiku iz ove oblasti, jer malo je trans osoba koje se žele, ali i znaju tako izjasniti.
– Slaba informiranost, mali broj transrodnih (ili privid o tome) usporavaju proces prihvatanja i izgradnje nediskriminirajućeg pravnog i zdravstvenog okvira. Iako su mnoge kulture, pa i naša, prevazišle striktnu binarnost shvatanja spolova, iako je prva trans operacija urađena ’50-ih godina prošlog vijeka, i dalje se pretvaramo kao da ne postoje – zaključuje autorica projekta Elameri Škrgić-Mikulić.
Projekat “Pretvaranje”, koji progovara o svim tim problemima iz svih uglova nastao je kroz Program osnaživanja nezavisnih medija (IMEP) podržan New Voices grantom.
